Naslovna > Kolumne > Dopisništvo > 4 dana putowanja: Krakow i Wroclaw

4 dana putowanja: Krakow i Wroclaw

“Land of the free, home of the brave” – upravo je tim riječima Konstantin Porfirogenet još u 7. stoljeću opisao daleku zemlju koju danas zovemo Poljska. Naš erasmusovac odlučio je bolje upoznat taj raj na zemlji, evo što je otkrio.

 

Prošlog tjedna u Poljskoj se obilježavao najveći nacionalni praznik, koji bi se na hrvatski mogao prevesti kao ‘Dan ustavnosti’. Izgleda da su Poljaci jako ponosni činjenicom da imaju najstariji europski ustav, stoga su po nama poznatoj recepturi praznik spojili s vikendom i dobili 4 slobodna dana, sve u ime demokracije. Ova 4 dana odlučio sam iskoristiti za bijeg iz Varšave, te sam tako krenuo prema Krakowu i Wroclawu.

 

Prva destinacija na ruti bio je Krakow. Čim sam sišao s vlaka, mogao sam primijetiti da je okruženje znatno drugačije nego u metropoli. Dok vam u Varšavi za prelazak pješačkog treba 5 minuta, Krakow je znatno manje prometan. Iako se radi o drugom najvećem gradu u zemlji, ostavlja dojam kao da je građen više po mjeri ljudi, a manje nebodera i automobila. Kroz većinu svoje povijesti Krakow je bio glavni grad Poljske, stara jezgra i židovska četvrt pod UNESCO-vom su zaštitom, a Jagiellonsko sveučilište drugo je najstarije u Srednjoj Europi. Zbog svega toga, grad je nažalost i meta za masovni turizam.

 

 

 

Odrastajući u Dubrovniku navikao sam se na ‘ubacivače’ koji po putu vuku strance za rukav i pokušavaju ih odvući u ‘najbolji restoran u gradu’. Znati manevrirati između ovakvih nepoželjnih individua korisna je vještina u Krakowu, gdje uz to morate paziti i da vas ne pregazi kočija, segway ili jedan od onih autića za golf terene. Navedena prijevozna sredstva koriste se također u turističke svrhe. Još jedna stvar na koju sam se navikao u Dubrovniku jest zavist pojedinih ljudi koji žive na sjeveru Hrvatske, a s istim problemom se nose i stanovnici Krakowa. Za njih će Varšavljani često reći da su snobovi, te će njihov grad opisati kao ‘lijep ali dosadan’, što jednostavno nije točno. Humans of Krakow, I feel you.

 

Metoda upoznavanja grada za koju sam se ja odlučio bila je agencija koja nudi svakodnevna besplatna razgledavanja s vodičem. Stvar funkcionira na principu neobaveznih donacija koje svatko na kraju ostavi u iznosu koji mu nalaže savjest. Sve da vas grad i ne zanima, razgledavanja su odlična prilika da za nikakvu lovu upoznate druge mlade ljude koji putuju solo ili u manjim grupama. Vodiči su iznenađujuće dobri, a bome i hrabri – njihov model poslovanja nije naišao na odobravanje konkurenata, tako da su prijetnje nasiljem i policijske intervencije za njih česta pojava.

 

 

Osim starog grada i dvorca Wawel, nekadašnjeg središta poljske krune, svakako bi preporučio posjet i židovskoj četvrti Kazimierz. Krakow je nekad bio poznat kao utočište židova u Europi, a danas ih u gradu živi svega petsto. Ipak, njihova povijest i kultura isprepletene su s Poljskom, a to se u ovoj četvrti itekako vidi. Sinagoge, restorani, kafići, dućani, sve je to zbijeno u uske kamene ulice i izgleda kao da je zapelo u vremenu. Domorodci će vam u više navrata napomenuti da su se tu snimale scene iz Schindlerove liste, ali ja film nisam gledao pa nisam ni ludovao zbog te informacije. Još jedna prednost ove četvrti je nekoliko hostela koji se tu nalaze, a popularna je i zbog svog noćnog života – on se sastoji od spontanih partija na ulici i glavnom trgu, te po mnogim barovima i klubovima koji vrte kojekakve plejliste za svačiji ukus i neukus.

 

Nakon dva preživljena dana u Krakowu, bilo je vrijeme da se uputim za Wroclaw. Odmah po dolasku sjeo sam u prvu rendom pivnicu i tako slučajno otkrio fenomenalnu poljsku pivu – Salamander Pale Ale – pivnica se Targowa – ako se ikad nađete u ovom gradu, ček it aut! Poslije snobovske pive, pronašao sam hostel na jednom od manjih zelenih otočića na rijeci koja prolazi kroz centar grada. Stari grad je pomalo sličan onom u Krakowu, a pomalo i onom u Varšavi, u stvari svi su ti stari gradovi pomalo slični. Iako Krakow jest veći i impresivniji, u Wroclawu je atmosfera znatno opuštenija. Jedna od turističkih atrakcija su mnogobrojne figurice patuljaka koje su skrivene po cijelom gradu, a navodno ih ima 300-tinjak. Neki dolaze u Wroclaw isključivo s jednim ciljem, a taj je da pronađu sve patuljke i naravno, fotografiraju se s njima. Ja sam slikao samo jednog patuljka nakon čega sam se osjećao ful glupo, te sam odlučio da ću ih ubuduće ignorirati.

 

 

 

Valja spomenuti da je grad proglašen i Europskom prijestolnicom kulture za 2016-u. Iskreno, kulturna uzdizanja sam zaobišao, ali navečer sam iskoristio priliku upoznati se s nekoliko odličnih mjesta za izlaske. Kao danak neumjerenosti, ili pak potpunoj integraciji u poljsko društvo u kojem je vodka normativ, posljednjeg dana bio sam totalno nesposoban za svako daljnje razgledavanje. Uz to, umalo sam ostao i bez povratka u Varšavu – uspio sam kupiti tek posljednju kartu za posljednji vlak, a vožnju sam proveo sjedeći na ugodnom podu pri kraju vagona, vrhunski pozicioniran uz vrata WC-a i nečijeg labradora koji je tu bio vezan.

 

Ipak, mogu vam reći da se ovakva putovanja isplate. Prva dva dana putovao sam u društvu, druga dva sam, te mislim da mi je potonji način čak i draži. Svaki dan imao sam sreću da upoznam nekog novog i zanimljivog, a taj osjećaj otkrivanja i snalaženja u nepoznatom stvarno je zakon. Isto tako, mislim da sam bar privremeno zadovoljio potrebu za drugim gradovima, te se malo manje nerviram kad ponovno na pješačkom čekam pet minuta.

 

Oplakao: Robert Salčić