Naslovna > Kolumne > Alternativna desnica: nova politička struja u SAD-u
c23

Alternativna desnica: nova politička struja u SAD-u

Što je alternativna desnica? Društvenom pokretu pripisuje se pobjeda Donalda Trumpa, a članstvo varira od ksenofoba i fašista, do tinejđera s pomaknutim smislom za humor.

 

Alt-desnica relativno je novi pojam na američkoj političkoj sceni. Radi se o vrlo slabo definiranom pokretu, odnosno pokretu s nekoliko kontradiktornih definicija. U početcima, pojam se prvenstveno vezivao uz pojedine internetske subkulture, te nekolicinu alternativnih medija, blogova i foruma. U kontekstu američkih predsjedničkih izbora, pojam se pak širi na sve brojniju i manje koherentnu masu.

 
Uglavnom liberalni mejnstrim mediji u SAD-u vole uz alt-desnicu vezivati pojmove poput ‘fašizam’, ‘rasizam’, ‘homofobija’, ‘islamofobija’, te niz drugih ‘izmova’ i ‘fobija’ kojima bi se utjeralo strah u domove i umove prosječnih glasača. Hillary Clinton, koja je od našeg Ive Josipovića preuzela lentu najspektakularnijeg izbornog gubitnika, išla je korak dalje. Nesuđena predsjednica tako je ‘velikim kumom’ ovog pokreta prozvala Vladimira Putina, koji je u predizbornoj kampanji služio kao američka inačica babaroge, a pola Trumpovih pristaša nazvala je ‘kantom jadnika’. Je li bila upravu? Što se tiče Putina, naravno da ne. Kremlj ne bi moglo manje zanimati što marginalni američki mediji pišu po internetu. Što se tiče Trumpovih ljudi, pa možda i jest, ali upiranjem prstom i pogrdnim imenima svakako nije ništa postigla. To je Trumpova igra u kojoj Trump pobjeđuje.

 

Najkoncizniji uvid u fenomen alt-desnice dao je Milo Yiannopoulos, novinar konzervativnog portala Breitbart News, koji za sebe kaže da je židov, peder i profesionalni provokator. Grupi koja se nastoji ograditi od ksenofobije, ali pritom inzistira na preispitivanju liberalnog ustroja društva, Milo se nametnuo kao idealan glasnogovornik upravo zbog neuobičajene kombinacije queer identiteta i konzervativnih stavova. On je toga svjestan, te je svoju karizmatičnost dobro unovčio kao politički komentator i gostujući predavač na brojnim američkim sveučilištima.

 

 

Iako se osobno ne identificira kao alternativna desnica, Milo je razumije. Alt-desnica se prvenstveno bori protiv stranačkog establišmenta, kako demokratskog, tako i republikanskog. Pripradnici pokreta vjeruju da sklonost aktualnog republikanskog vodstva slobodnom tržištu i podređenog ekonomskoj racionalnosti ugrožavaju neke temljne zapadne vrijednost. Alt-desnica protivi se nekontroliranoj migraciji, držeći (bijelu) sjeverno američku i zapadno europsku kulturu superiornom, te nekompatibilnom s ostalima. Koliko god se ovakvi razlozi za brigu nekome činili primitivni i banalni, oni su stvarni.  Preciznije, stvarni su već odavno kritičnoj masi ljudi kojima se treba posvetiti, a ne ih jednostavno ignorirati ili im se izrugivati.

 

Još jedna bitna karakteristika alt-desnice jest da se bori protiv političke korektnosti i pritiska da se autocenzurira govor na svakoj razini, od formalnog obračanja do svakodnevnog humora. Pokušaji da se društvene razlike izbrišu iz umova ljudi tako što će se izbrisati iz njihova vokabulara nisu nikad urodili plodom, na što godinama upozoravaju ne samo politički analitičari, već komičari poput Jerrya Seinfelda, Georga Carlina, te tvorci South Parka, Matt Stone i Trey Parker. Koji je smisao izraza ‘n-word’, kad svi znaju na koju se riječ time implicira? Je li engleskoj gramatici zaista potrebno sedam novih rodova (koji zvuče kao da ih je smišljao elokventan Klingonac), sve kako bi jezik pratio trendove koje na kampusima postavljaju gender aktivisti? S tim na umu, čudi li ijednu zaista iskrenu i pronicljivu osobu činjnica da je Trumpu famozna izjava „grab ‘em by the pussy“ osigurala samo još više glasova na izborima/lajkova na tviteru.

 
Pronoun-cards-2016-02-768x439

 

Jedna stvar se ne može osporiti alt-desnici – sposobnost provokacije. Ti ljudi nisu glupi, oni su zasićeni apsurdnim zahtijevima koje postavljaju borci za društvenu pravdu, te znaju kako im se zavući pod kožu. Činjenica da su prepoznali niz nekonzistentnosti, logičkih grešaka i moralnog relativizma koji zagovara i provodi ljevica, govori da su pripadnici alternativne desnice inteligentni, što njihove protivnike u jednu ruku i plaši. Neki pripadnici alt-desnice u borbu s neistomišljenicima upuštaju se argmunetiranim stavovima koji propituju demokraciju i egalitarizam, no ono po čemu su kao cjelina najpoznatiji jest humor koji je beskompromisan. Uglavnom u formi slika s natpisima (jer kako na hrvatski prevesti ‘meme’), provokacije alt-desnice uspiješnije su utoliko što ih ljevičari ne shvaćaju i stoga ishitreno i panično odgovaraju na njih, umjesto da priznaju da su ponekad zaista smiješne. Tim priznanjem svijet automatski neće postati gore mjesto.

 

No… ruku na srce, alt-desnica zbilja je uspijela u svoje redove uvrstiti pojedince koji joj drastično kvare prosjek, poput neonacista koji su u najgorem mogućem stilu pozdravili novog američkog predsjednika.

 

 

Kako poslje ovakvih istupa reći više išta pozitivno o alt-desnici? Teško, ali treba biti realan. Problematične skupine koje blate pokret može se promatrati kao prostu i radikalnu kontrareakciju na godine zanemarivanja, te liberalne nomre koje  smatraju nametnutima. Drugi način bi bio da ih se jednostavno identificira kao marginalnu, neinteligentnu i nepoželjnu skupinu unutar znatno brojnijeg i intelektualno potkovanijeg društvenog pokreta. U tom slučaju treba procijeniti kolika je zaista njihova uloga i važnost, u odnosu na količinu pažnje koju im pridodaju senzacionalizma gladni mediji.

 

Jesu li ljudi kojima je ideja humora na internetu objavljivati likove iz crtanih filmova s kukastim križem na čelu zaista fašisti? Milo Yiapdfnipnjnoulos smatra da jesu, u istoj mjeri u kojoj su fanovi death metala u osamdesetima bili sotonisti. S druge strane, Milo svaku svoju kontroverznu izjavu brani činjenicom da je gay, jer u današnjem svijetu u kojem je moguć predsjednik Trump, iz nekog razloga nije moguć indoktrinirani gay fašist. Što osobno mislim o svemu ovome? Iskreno, više nemam pojma. Da sam u stanju do kraja objasniti ovakve društvene pojave imao bi Nobela za mir, umjesto kolumne na studentskom web portalu.

 

Autor: Robert Salčić