Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Ekologija > Borba za zagrebačke urbane prostore
gup

Borba za zagrebačke urbane prostore

Nakon mjeseci politikanstva pri vladi i gradskoj skupštini te borbe na ulicama, usvojen je zagrebački Generalni urbanistički plan. Ovaj period je potvrdio već naučene lekcije o nedemokratskoj vlasti, ali i novi zaključak se može povući – borba za urbane prostore u Zagrebu daleko je od kraja.

 

Piše: Luka Gudek

Foto: h-alter.org

 

Još sam u ožujku u sklopu emisije ‘A gdje su kitovi?’ razgovarao s Ivom Marčetić iz Prava na Grad i Bernardom Ivčićem iz Zelene akcije. Tada su u javnost dospjele prve informacije o ‘Zagrebačkom Manhattanu’, projektu o kojem se u vrijeme objavljivanja javnog poziva za iskaz interesa znalo vrlo malo. Bilo nam je poznato da bi projekt obuhvaćao teritorij od preko milijun kvadratnih metara, a investicija bi bila teška preko milijarde eura (godišnji proračun grada Zagreba). Rok za odgovor na javni poziv grada bio je samo dva tjedna što je samo po sebi izazvalo brige niza okolišnih organizacija.

 

Kompanija koja je nakon kratkog roka izabrana za provedbu projekta, Eagle Hills, bila je zaslužna i za implementaciju projekta Beograda na vodi. Tada je Iva Marčetić primijetila da se ne radi o slučajnosti. Prema njoj, takve kompanije ciljaju na naše političke kontekste, u kojima lokalni čelnici prakticiraju autokratsku vlast. Naime, Beograd na vodi proveden je unatoč organiziranom otporu građana, uz ilegalne promjene zakona, deložacije, te zanemarivanje javnog interesa.

 

Ipak, zagrebačko je iskustvo trebalo biti drugačije. U ožujku je Iva Marčetić upozoravala da GUP predviđa procedure koje osiguravaju da se projekt ‘Zagrebačkog Manhattana’ ne može provesti. Zakonski okvir predviđao je niz procedura koje su trebale štititi javne prostore od jednostranih razvojnih odluka. Ipak, još tada je predviđala kako će se ove procedure izigrati. Nažalost, bila je u pravu.

 

Tri mjeseca kasnije, zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić, najavio izmještanje zagrebačkog hipodroma. Ovo je pokrenulo značajnu mobilizaciju o kojoj sam razgovarao s članicom Vijeća mjesnog odbora Gordanom Pasanec. Revolt građana bio je opravdan. Područje hipodroma trenutno je prostor za evakuaciju i drugo najbitnije vodocrpilište Zagreba. Problem nije bio samo u hipodromu, nego u uništavanju zelenih površina u ostatku Sigeta, Sopota, Središća, Trešnjevke i drugih kvartova. Tada je Gordana Pasanec upozorila da do ovih manipulacija javnog prostora dolazi upravo zbog neusvojenog GUP-a.

 

Hipodrom

 

 

Foto: sportskiobjekti.hr

 

U srpnju je grad pokušao progurati svoj prijedlog GUP-a bez javne rasprave, što je potaknulo prosvjed pred gradskom vijećnicom, te odbacivanje GUP-a od strane Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Ministarstvo je naložilo gradu provedbu javne rasprave kako bi se GUP mogao prihvatiti.

 

Međutim, period konzultacija s javnošću bio je razočaravajuć. Primjedbe je bilo moguće slati samo pismenim putem, vjerojatno kako bi se minimalan broj primjedbi i primio. Usprkos tome, Zelena akcija izvjestila je o preko 30 tisuća žalbi građana poslanih Gradu. Od toga je prihvaćeno samo 17 žalbi, isključivo od državnih i gradskih institucija, dok ni jedna žalba građana nije uvažena.

 

Unatoč tome, GUP je Ministarstvo još jednom vratilo na doradu, ne zbog očito fiktivne javne rasprave, već zbog neusklađenosti s gradskim prostornim planom. Ovime je Ministarstvo prekršilo zakon, jer se GUP na doradu smije poslati samo jednom, nakon drugog puta se mora ići u izradu potpuno novog Urbanističkog plana.

 

Zanimljivo, Ministar Štromar nije oklijevao ograditi se od očito nepopularne odluke svojeg Ministarstva. Ustvrdio je da se zakon ispoštovao, i izjavio kako je na gradu da izglasa sadržaj GUP-a, što on osobno nikad ne bi napravio s obzirom na broj žalbi. Iako Ministar pokušava prikazati da se ograničio na ispoštivanje proceduralne pravde, činjenica je da je prekršio zakon dopuštajući višestruke dorade prijedloga GUP-a.

 

Što nas je naučilo iskustvo usvajanja zagrebačkog GUP-a? Jasno je da zagrebačka lokalna vlast izbjegava interes građana, manipulacijama javnih rasprava i delegitimacijom prosvjednog djelovanja. Državna vlast pak pokušava održati privid proceduralne pravde, primjerice prisiljavanjem održavanja javne rasprave, ali bez puno brige za kvalitetu njene provedbe.

 

Cinično bi se moglo zaključiti kako nismo nužno naučili ništa novo, koliko smo utvrdili gradivo o nedemokratičnosti našeg društva. Ipak, ponovno smo svjedočili i respektabilnim mobilizacijskim kapacitetima zabrinutih okolišnih organizacija i građana, na gradskoj i kvartovskoj razini.

 

Budući projekti koji će biti provođeni u sklopu novog GUP-a zahtijevat će usvajanje novih urbanističkih planova uređenja što znači da će upravo kvartovska mobilizacija biti ključna u očuvanju urbanih prostora. U svakom slučaju, ako se građani i aktivisti nadaju pobjedi u borbi za svoje kvartove, ovog će puta morati prisvojiti nove metode da mobiliziraju svoje sugrađane i izvrše pritisak na gradsku vlast.