Naslovna > Kolumne > Deklaracija o zajedničkom jeziku??
koli

Deklaracija o zajedničkom jeziku??

Može, ako će mi netko objasniti što na hrvatskom znači “bre”.

 

Neki od vas možda se sjećaju kako je Deklaracija o zajedničkom jeziku prošlog tjedna kratko prozujala kroz medije, no pojavom A-trice u Hrvatskoj i Vučićevom pobijedom u Srbiji, brzo je pala u drugi plan. Bez obzira na novonastale okolnosti, od službene objave 29. ožujka pa do danas, Deklaraciju je potpisalo više od 7300 građana Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, među njima i Milan Mitrović, Dino Kovačić i Marina Miličević Blažičko. Tko su ti ljudi? Nemam pojma, izvukao sam ih nasumice, ali potpisali su. Nabrajati poznate ipak bi bio prevelik kliše, pa ne pišem za Gloriu.

 

Potpisnici Deklaracije vjeruju da se stanovnici ovih prostora (znamo dobro kojih) zapravo služe standardnim jezikom policentričnog tipa, odnosno jezikom kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama. Kao primjeri takvih jezika navode se njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski i portugalski jezik. Jasno, svatko oštrouman primjetit će da se radi o jezicima koje koriste civilizacijski zaostale nacije, čije se kulturno nasljeđe ni na koji način ne može mjeriti s dosezima recimo jednih od-stoljeća-sedmog-Hrvata. Mi, kao i naši jednako impozantni susjedi, ipak smo klasa za sebe, pa su tako i naši jezici nešto nadasve unikatno.

 

Unatoč tome, očito postoje ljudi koji drže da iako koristimo četiri naziva za četiri varijacije – bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski – to ne znači da se radi i o četiri jezika. Dalje, isti ti ljudi smatraju da takva „prisilna“ podjela može poticati segregaciju u školama, stvarati administrativne prepreke i služiti kao alat za političku manipulaciju. Iza same Deklaracije stoji nekolicina civilnih udruga s ovih prostora (znamo dobro kojih), a istu su sastavili u sklopu projekta Jezici i nacionalizmi, kojim nastoje premostiti nepotrebne i neprirodne razlike među govornicima jednog te istog jezika. „Stani malo, ako se radi o istom jeziku, kako se onda taj jezik zove?“ – mudro će se večina zapitati. „Nije bitno kako će ga koji narod zvati, bitno je da se ne zloupotrebljava u nacionalističke svrhe, već da nam olakša suživot!“ – naivno će manjina odgovoriti.

 

Koliko je cijela ideja šašava uvidjela je i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koju na naslovnoj fotografiji možete vidjeti kako u neugodnoj tišini pokušava pročitati govor tijela svog srbijanskog kolege, čiju ni jednu izgovorenu riječ ne može razumjeti. Naime, Kolinda je izjavila kako je „taj nekakav zajednički jezik bio je politički projekt koji je umro zajedno s bivšom Jugoslavijom.“ No, da stvari ni u bivšoj Jugoslaviji nisu tekle tako glatko pokazuje priloženi dokumentarac u režiji Top Liste Nadrealista, koji svakako preporučam da pogledate prije svakog odlaska u inostranstvo*.

 

*(srb.) inozemstvo

 

 

Autor: Robert Salčić