Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Interview > Dostava Zvuka – malim koracima do velikih uspjeha
glavna

Dostava Zvuka – malim koracima do velikih uspjeha

Ponukani nedavnim vijestima o proširenju agencije Dostava Zvuka, koja je nedavno u svoj katalog aktivnosti dodala studio i audio produkciju, posjetili smo ih na novoj adresi kako bi popričali o prijašnjim pothvatima i uspjesima, glazbenoj sceni, ali i o aspiracijama za budućnost.

 

Po užeglom suncu, dan prije Tijelova, poput nekakvog uberaša gledam jednim okom promet, a drugim ekran mobitela preko kojeg me prometna aplikacija vodi uličicama iza Kvatrića. Sretan, jer sam odredište našao iz prve, a parking iz druge. Par koraka dalje, gubim se u kućnim brojevima s dodatkom tiskanih slova – zovem Ivu Zrnčić, voditeljicu PR-a za Ferragosto JAM i Dostavu Zvuka kako bi me uputila u pravo dvorište. Mašući, doziva me pred dveri malog dvorca Dostave Zvuka, a zadnjim proširenjem u obliku glazbenog studija, osim o dostavi možemo govoriti i o stvaranju Zvuka. Naime, ovdje se ne radi o velični, niti o robusnoj arhitekturi kuća oko Kvatrića, već o principima i aspiracijama koji su temelj ove jedne male organizacije koja piše velike priče.

 

dveri

 

Uz Ivu, dočekao me i Mark Mrakovčić, znani zagrebački producent te nakon kratke ture po novouređenom prostoru posjeli su me na najveću fotelju. Dok je Iva otvarala ledeni six pack i pružala mi pivu, u sobu ulazi Leonard Klaić, druga polovica produkcijskog i snimateljskog tandema Dostave Zvuka. Poredali su se ispred mene kao studenti na usmenom, a pitanja se postavljaju sama od sebe i priča se zavrtila.

 

Leonard Klaić

Leonard Klaić

 

„U biti krenulo je sa organizacijom Ferragosta kao nekakvo intimno okupljanje i roštiljada, kao druženje lokalnih repera“, prepričava mi Leo početke o kojima je i sam slušao iz druge ruke. Živopisno ga opisuje kao „zajebantsko piknik druženje“, iza kojeg stoji Marko Nemec, aka Markan, idejni začetnik udruge i festivala. Prema pričama iz više izvora čuo sam da je vrlo pristupačna osoba, ali postalo mi je jasno kako Markan izbjegava susrete s medijima i intervjue u kojima bi, siguran sam, imao štošta zanimljivog za reći. To mu se, naravno ne može i ne smije zamjeriti, ali iz novinarske perspektive postoji nešto neodoljivo u čovjeku koji pušta da njegova djela vode glavnu riječ.

 

Ferragosto JAM 12

Ferragosto JAM 12

 

Iako sam očekivao čuti veliku priču o nastanku Dostave Zvuka kao o početku neke revolucije, neke velike prekretnice u povijesti kada je svijet barem na trenutak stao ili kada se shvatilo da slijede veliki uspjesi u budućnost. Međutim, Iva smiruje moj štreberski entuzijazam – „Iskreno, mislim da nije bilo ono da mi moramo tome ozbiljnije pristupit nego se prirodno dešavalo. Nije postojao kod ekipe neki enormni i veliki plan za budućnost. Jednostavno, kako se prirodno događalo, svake godine se nešto dodavalo. Te ulaznice su bile smiješnih cifra, danas su 150 kuna, a sad treba bit’ trinaesto izdanje“.

 

Iva Zrnčić

Iva Zrnčić

 

Ferragosto JAM centralni je i najveći projekt Dostave Zvuka. Podržavaju ga i mladi i stari što organizaciji omogućuje podizanje kvalitete festivala iz godine u godinu. U prosjeku okuplja oko 15 000 posjetitelja što ga svrstava u kategoriju festivala srednje veličine. Organizacija je u međuvremenu dobila zeleno svijetlo za održavanje ovogodišnjeg izdanja festivala, ali nešto smanjenog opsega. Epidemiološka situacija natjerala je odgađanja takeover pozornice za slijedeću godinu, a sav program će se održati na glavnoj pozornici. Takeoveri su također jedan od noviteta na glazbenoj i festivalskoj sceni koji je uvela Dostava Zvuka, a ideja je bila spojiti Ferragosto sa prijateljskim festivalima Jeboton, Drito i ZEZ koji bi imali svoje izvođače na posebnoj pozornici. Ipak, pojedini će izvođači dobiti priliku ove godine pa tako line up trenutno izgleda ovako: Psihomodo Pop, pipschips&videoclips, Let 3, Krankšvester, Repetitor, Lovely Quinces, Jonathan, She Loves Pablo, Overflow, Atheist Rap, Mašinko, Mortal Kombat, Ajs Nigrutin, Svemirko, nemanja, ABOP, Buč Kesidi, Z++, pocket palma, Mark Mrakovčić, Crvi, Como Bluff, Babilonska, DANCE HARD w. DJ Kneža.

 

 

Osim organizacije, u iščekivanju ovih vijesti bila je i publika koja tradicionalno svoj godišnji provodi na Orahovačkom jezeru, a tu vjernost festivalu nisu poljuljale niti prijašnje neprilike poput oluje ili kvar generatora pa tako neće ni ova kriza. Uz sve navedeno, potpuno se legitimno postavlja jedno metafizičko pitanje kako je sve to moguće, a radi se zapravo o određenom socio-ekonomskom fenomenu. „Bit festivala niti nije ta neka megalomanija za što većim brojem publike ili što jačim imenima jer mislim realno svi (regionalni) headlineri su već nastupali na Ferragostu… Nije poanta toliko u tim imenima, poanta je u atmosferi i u druženju, znači mjesto gdje se bendovi osjećaju kao dio publike, što i jesu i druže se svi jedni s drugima…“, zaključuje Iva, a ja si uzimam za pravo dodati kako se radi o festivalu koji ne dijeli bendove prema veličini fonta na plakatu, koji ne degradira posjetitelje na potrošače, a organizaciju na biznis. Ne radi se ni o proračunatoj marketinškoj kampanji već o osviještenom društvenom djelovanju koje svaki uključeni akter – bilo posjetitelj ili izvođač, volonter ili organizator osjeti, a zatim tu istu pozitivnu energiju dijeli dalje s drugima.

 

Mark Mrakovčić

Mark Mrakovčić

 

Takav velik i uspješan projekt omogućuje ekipi Dostave Zvuka širenje područja rada na često zanemarivane aspekte bavljenja glazbom. Osim organizacijom koncerata i festivala, unazad zadnjih par godina bave se i izdavaštvom pa tako u njihovom katalogu možemo naći jake bendove alternativne scene čija izdanja postižu popriličan uspjeh među publikom i kritikom. Valja izdvojiti i recentna izdanja poput Death threats from future self od benda She Loves Pablo, Jedna mladost jedan ep od zagrebačkih Kurvi ili nedavno objavljen album Mašinka Danas ću, sutra ću koji su Mark i Leo zajedničkim snagama producirali. Godinama su kao producenti surađivali, a sada napokon imaju priliku dijeleći prostor i opremu izvući ono najbolje iz bendova. „Ne samo da je praktičnije, ja bi rekao da je bolje. Jako je teško ostati objektivan ako si od početka do kraja involviran u bend i u produkciju – da snimaš, da radiš tracking i odlučuješ o svim zvukovima zajedno s bendom, onda kasnije slažeš aranžmanski, onda ideš mixat i onda masterirat. Znači svaki put izgubiš malo [objektivnosti]. Može se sve to napravit’, ali toliko je ljepše kad imaš nekoga kome vjeruješ, a mi se kužimo skroz, i stilski i muzički“, objašnjava mi Mark koji je na sceni poznat ne samo po svojim producentskim vještinama nego i po beskrajnom optimizmu i pozitivnom stavu kojeg zarazno širi na svakog izvođača kojeg snima. Nedavno je izbacio i svoj hvaljeni solo prvijenac imena Breeding black sheep s kojim se Mark ponovo vraća na scenu i kao autor.

 

 

Leo je s druge strane veliki trag ostavio svirajući bubnjeve u bendovima žešćeg zvuka od kojih je najpoznatiji njegov matični She Loves Pablo, a veliko osvježenje na sceni bio je njegov electro projekt delapse koji sam producira. „Elektronsku glazbu ja u plesnom smislu ne doživljavam. Ja nisam plesač, neću izaći na nekakav party, ne zanima 4/4 repetativna elektronika nego sam uvijek volio one čudne stvari, atmosferične, filmske… I tako je nastao delapse… To je moj osobni ventil, nije nastalo sa pretenzijama da bude uspješno nego je samo izašlo iz mene“, objašnjava mi Leo svoj put prema elektronskoj glazbi koji će kulminirati skorašnjim izlaskom albuma OMENS. Upravo zbog tog interesa prema neklasičnim pristupima glazbi i produkciji Leo surađuje sa bendovima i izvođačima koji traže neki drugačiji pravac ili zvuk alternativne glazbe. Samim time možemo i zaključiti koliki je pomak naša glazbena scena napravila jer iako su se Mark i Leo snimanjem krenuli baviti iz nužnosti i želje za snimanjem svojeg vlastitog materijala, sada se već nalaze u specifičnom prostoru gdje se konačno može pričati o objektivnosti, kreativnosti i istraživanju novih glazbenih izričaja i stilova. Priupitani što im na našoj glazbenoj sceni nedostaje, što bi ju moglo učiniti boljom, Iva mi odgovara – znatiželja. Zdrava znatiželja i otvorenost ponajprije medija koji su u poziciji informiranja publike i širenja vijesti o važnim događajima na sceni. „Nemojte govorit’ ništa se ne događa, nema ničeg. To je društveni moment… Ne može te ne zanimati [informacija] da je neki bend napunio klub od soma ljudi“, objašnjava mi Iva, a Leo zaključuje: „Publika je dala svoj štambilj“.

 

 

Dostava Zvuka postala je važan faktor na sceni, a svoju poziciju utemeljila je svojom mukotrpnom predanošću i radom, ali i vjerom u ono što rade. Takvim pristupom scena se razvija i diše, a glazbenici dobivaju priliku izaći iz „garaže“ i pokazati se na pravim binama, snimati u dobrim uvjetima i ono najvažnije – uživati u glazbi. Pogotovo u ovom trenutku, kada takva jedna mala organizacija nudi na jednom mjestu sve ono što bendu koji počinje zaista treba (naglašavam booking te audio i video produkciju), mladi izvođači imaju više prilika i mogućnosti nego ikad u povijesti domaće alternativne scene. Zato su to velike priče i prije svega važne.

 

Kaže Leo za kraj: „Zato smo se mi spojili, zbog tih nekih priča koje su nam bile iste, a djelovali smo odvojeno. Imamo iste interese, isti pristup, isti pogled na cijelu scenu i na to što vrijedi i kako treba pristupat’ stvarima. Možda ću se krivo izrazit’, ali taj neki punk moment u svemu“. Ne, Leo nisi se krivo izrazio. Upravo je u tome stvar.