Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Glazba > FestRaport: Outlook 2016.
14212138_10153702203006227_3460821252528623263_n

FestRaport: Outlook 2016.

Prah i prijezir u Štinjanu! Deveti put po redu, Outlook festival održao se u čarobnoj tvrđavi Punta Christo u Štinjanu i impresivnim se lineupom od preko 300 imena još jednom potvrdio kao jedan od relevantnih festivala bass glazbe i soundsystem kulture.

 

Ove godine umanjen za kolosalni Harbour stage, rasprodani Outlook je dobio puno koherentniji oblik i izbjegao suvišno rasipanje izgubljenih grla. Ovaj potez je bio pun pogodak, a i realan s obzirom na polagano opadanje posjećenosti festivala (dok Dimensions raste iz godine u godinu). Nisam sigurna treba li to pripisati opadanju popularnosti bass muzike i nestajanju neke konkretne i ujedinjene scene; ili je do samog festivala. Outlook kroz godine ne samo da je rastao, već je i postajao sve hibridniji pa tako i obuhvatio vrlo široko značenje bass epiteta, pa sam se namjerila otkriti što to Outlook zapravo jest.

 

14184421_10153704749126227_6547492944055477200_n

 

U budžet pristupu ovoj avanturi, odlučila sam se za kampiranje, što je izazvalo šokirani smijeh u kontejneriću za akreditacije: „ Bome….jedna od rijetkih.“ – misleći pritom na pripadnike novinarskog miljea. Prisjetila sam se svojih iskustava s dotičnim kampom od lani i drastične razlike u ponašanju posjetitelja kako se Dimensions „godišnji odmor“ polako pretapao u Outlook „maturalac“, što je sasvim dovoljno da opravda bježanje glavom bez obzira. Razlika ne leži samo u generacijama, već i u očiglednijoj namjeri kamperskih autlukaša da se izbrišu s lica zemlje svim dostupnim sredstvima te tako stvore razinu destrukcije na kojoj bi im i izbornik Dena čestitao. U kampu se to manifestiralo na brojne načine te je njime, unatoč neumornim naporima lokalne policije u civilu (čiji pripadnici nikog nisu zavarali svojim košuljama iz osamdesetih i izrazima gađenja na licu) da naplati svako djelovanje mimo zakona, odjekivala mantra „Have you seen Molly?“

 

DSC08712

 

Čista je statistička činjenica da će se unutar populacije od 13.500 ljudi, koliko je posjetilo ovogodišnje izdanje Outlooka, naći određeni postotak agresivaca i „primazanih“. Realnost je to svakog festivala ovakvog dosega, ali se britansko-hrvatska organizacija s pregršt domaćih redara u tome još jednom dobro snašla. Redari koje sam sretala su većinom bili razumni i dobro raspoloženi, te su shvaćali da je njihova primarna zadaća zaštititi posjetitelje od sebe samih. Jedan od ovih neopjevanih heroja napričao mi je more živopisnih anegdota o svakoj vrsti autluških hodočasnika. Kad uzmete u obzir da se tim anđelima čuvarima više od jednom dogodi da posjetitelji i posjetiteljice, dok ih pokušavaju otpremiti u šator, ejakuliraju po njima; teško je ne skinuti kapu palim borcima i zahvaliti im na službi. Ovo kažem bez trunke ironije, jer nažalost, događanje ovog tipa ne povlači samo anegdote; ali te priče ostavimo za neke tuđe noćne more.

 

DSC08759

 

Ono što se ovoj publici mora priznati je hvalevrijedna, neumorna volja za plesom, i to plesom radi čistog užitka pokreta, a ne za ‘pokazat se’, kako to često kod nas zna biti. Ima nečeg stvarno iskrenog u toj gužvi u kojoj svi plešu sa svima, gdje se dance battle pretvara u grupni zagrljaj i gdje se šljokice, perje i razni rekviziti prenose s tijela na tijelo poput kakvog potrošnog rave nasljedstva. Ako sam i imala kakve sumnje oko toga jesu li supstance prethodile ljubavi prema ovoj glazbi ili obrnuto, svi plesni podiji su me uvjerili u barem trunku nečeg što se ne može lažirati.

 

14238162_10153702203336227_1806761639089418067_n

 

Outlook je ove godine ponudio aplikaciju s aktualnim satnicama nastupa, ali odlučila sam vjerovati papirnatoj verziji, koja je u tom trenutku već bila, naravno, temeljito pogrešna. I tako sam propustila Joey Badassa, ali slijedeći svoje srce ipak pronašla All Trap Music i divnog Jimmy Pea u Moatu, najtvrđem stageu tvrđave Punta Christo. Nema mračnijeg mjesta za vibrirati i biti raznesen laserskim skenerima, što je u kombinaciji s njegovom psihodeličnom dubstrap produkcijom u karakterističnom stilu Saturate Recordsa stvorilo dojam eksplozivnog kontakta s izvanzemaljcima za sve prisutne duše širokih očiju. Miljenik publike DJ Q na Void pozornici je prvu večer izazvao seizmičke valove uzrokovane neumornim skakanjem fanova čistog UK garagea, dok je dubstep duo Truth spustio tijesnu arenicu Noah’s Ballroom u deseti krug pakla. Naspram novozelandskih mračnjaka, Mala me svojim nastupom na Clearingu ostavio relativno ravnodušnom zbog čega sam pomislila da tako otvoren stage možda i nije najbolja kulisa za takve „oldskulere.“ Uslijedio je set Congo Natty ekipe koji su vidno usrećili fanove pitkijeg junglea, pritom pozivajući na ljubav i jedinstvo pomno uvježbanim riječima.

 

moat

 

Dani se provode na suncu, uz toplu glazbu s Beach stagea (s kojeg treba izdvojiti šarmantnu Evu Lazarus koja je pokazala zavidno vladanje reperskim i pjevačkim sposobnostima). Titula najdražeg iznenađenja Outlooka pripada Micku Jenkinsu koji je zbog izmjena u satnici uletio u termin koji je prvotno pripadao Joey Badassu, i to na glavnom stageu The Clearing. Mick ne samo da se snašao s pozamašnom količinom publike, već je i uspio prenijeti svoju melankoličnu verziju trapa i hip hopa na način koji je u moru uzrečica PLUR manire zasjao autentičnošću i iskrenošću. Njegova uzrečica „Drink more water“ odjekivala je kroz koncert kao poziv ljudima da traže više istine i budu iskreni prema sebi, što je čikaški mladić uvjerljivo podržao svojim nastupom. Njegov DJ je, međutim, pomalo komičnim naporima bezuspješno pokušavao doći do tvari drugačijeg agregatnog stanja. Ubojiti flow dokazala je i jedna od rijetkih grimerica Lady Leshurr. Od dubstep izvođača, za koje mi se čini da su privukli više domaće nego strane publike, definitivno treba izdvojiti Kode 9 koji je dostavio praktički eksperimentalan set koji je bio itekako dojmljiv, ali mukotrpan za sve one koji nisu odustajali od plesanja.

 

14199615_10153702184861227_3480954000568440698_n

 

Ako je ovogodišnji Outlook išta pokazao, to je da drum and bass nije još ušao u bezidejnu slijepu ulicu, iako njegova publika to možda ponekad i preferira. Standardno kvalitetne i melodične setove dostavila je ekipa iz Hospital Recordsa, predvođena svojim ocem osnivačem London Elektricityem koji je još jednom dokazao ne samo svoju aktualnost već i nadmoćnu miksersku vještinu, posebice pri slaganju karakterističnih harmonija i duplih dropova. Unatoč tome što slovi kao otac, britanski producent u ovom se slučaju više predstavio kao neki šaljivi ujak, dok je animirao publiku slapstick izletavanjima na prednji dio bine, divljajući na svoje jungle i liquid uspješnice. Ipak, možda i najdraži dnb set Outlooka dostavio je Brazilac S.P.Y. koji je uglađeno miješajući svoj duboki i minimalistički stil s neuro prizvukom dragim publici stvorio neprekinuto divljanje na punom Clearingu i najbolji rave ovog tipa na festivalu.

 

DSC08745

 

Goldie, pionir drum and bassa kojeg je zagrebačka publika lani mogla gledati na Velesajmu, u svakom smislu je nadmašio tadašnji dojam. Pritom je pucajući od ponosa predstavio osvježavajući novi materijal u kojem se drum and bass stapa s tech houseom, dok je njegov MC proklamirao da je Goldie noviji oyd novih. Donekle bih se složila s tim, prečesto se u takvim žanrovima događaju repetitivne i derivativne kolotečine te je svaki pokušaj inovacije dobrodošao. Zbog toga sam se i veselila nastupima Ivy Laba, Alixa Pereza pa i Noisie, koji su u posljednje vrijeme počeli sve odlučnije promovirati „oh yeah, that half-time shit“, da citiram jednog od posjetitelja. Ovaj dnb koji prelazi u hip hop neki su počeli jednostavno nazivati beats, ali je publika na Ivy Labu očito bila samo beat jer ih nešto manje neurom nakrcane numere nisu uspjele natjerati da nadvladaju umor u cik zore. Njihov manjak reakcije MC trio Redders dočekali su s ogorčenjem te su u zloupotrebi hyperske uloge uporno ustrajali na ponavljanju svakog dropa. Uloga MC-a osjetljiva je vještina i među ostalim se tiče čitanja publike koja očito još nije bila spremna za „novo sranje“, a ovi MC-evi su do kraja izmasakrirali Ivy Labov impresivan set.

 

DSC08755

 

Ništa uspješnije po pitanju publike nije prošao ni beatsu posvećen boat party na kojem su me oduševili Alix Perez i Ivy Lab (ovaj put bez suvišnog nabrijavanja). Možda je još rano za ovaj kvazi-žanr, a možda je bila tek kombinacija mamurluka s potpuno neprikladnim, sunčanim kontekstom za ovako mračnu produkciju. Dok je brod pristajao u luku, a droneovi  zujali iznad glava, predstavnik Noisie frustrirano je uzviknuo „Fuck off, Outlook!“. Imala sam razumijevanja za njegovu frustraciju publikom koja je potpuno zazujala u tri sata besprijekorno složenih basovitih krajolika, dok se približavao Hot Wuk brod na kojem se doslovno događalo Ljeto Ljubavi 2016; gdje je ekstatična ekipa vuvuzelama i zviždaljkama podržavala vesele reggaeton pjesmice.

 

14232602_10153704750116227_2804778070456873318_n

 

Ali to je zapravo jedino logično. Outlook Festival je možda nekad bio poprište subkulture, ali posljedičnim rastom dosegao je razinu općenitosti koja obuhvaća i najpitkije i najtvrđe inačice soundsystem kulture. U nepreglednom moru izvođača, glazbenika i kolektiva svatko blizak ovoj glazbi naći će ponešto za sebe. Možda zato više nema odgovora na to što Outlook jest jer je sposoban ponuditi svakome upravo ono što traži, a to dostavlja u kontekstu relativno uredne organizacije i besprijekorne kvalitete svih soundsystema. Zato će se tamo naći i dubinskih poznavatelja, ali i onih koji ne plješću dok se ne pusti Dead Limit. Činjenica ostaje da su predrasude stoga suvišne jer ovaj festival dovodi neke od najboljih i najvećih imena bass kulture drito u hrvatsko dvorište. Vreva Outlooka i Dimensionsa poseban je sinestetski doživljaj koji nadilazi samu glazbu i riječi pa jedino preostaje zaputiti se u vlastitu avanturu.

 

Raportirala: Nina Maštruko