Naslovna > Kolumne > Gdje je zapelo s kampusom Borongaj?
rsz_biocentar1

Gdje je zapelo s kampusom Borongaj?

Neslavna priča o velikom projektu kampusa Borongaj traje već deset godina, a kraj joj se još uvijek ne nazire.

 

Zvuči nevjerojatno, ali prenamjena vojarne Borongaj u sveučilišni kampus započela je u listopadu 2006. godine, kada su studenti koji će u ovoj akademskoj godini diplomirati još šarali po klupama osnovnih škola. Prva faza projekta završena je kroz godinu dana, kada su se na Borongaj preselile tri sastavnice Sveučilišta: Fakultet prometnih znanosti, Hrvatski studiji, te Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. To su ujedno i posljednja relevantna postignuća vezana uz ovaj projekt, nakon kojih se o Borongaju, izuzev u političke svrhe, gotovo ni ne govori.

 

Godine koje su uslijedile ostale su obilježene nesposobnošću nositelja projekta i državnih institucija da prenesu vlasništvo nad zemljištem kampusa sa Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta na Sveučilište u Zagrebu. Administrativna noćna mora odvijala se u razdoblju od 2010. do 2014. godine, a za to vrijeme Sveučilište je dvaput pokušalo aplicirati za fondove Europske unije, te je dvaput dobilo odbijenicu od nadležnog MZOS-a zbog neriješenog vlasništva. Podrobnije o tome pisao je Jutarnji list, koji otprilike u isto vrijeme kada su akteri ove priče stali prebacivati krivnju jedni na druge govori o propaloj investiciji u visini od 500 milijuna eura, od čega je čak 80% trebala financirati EU.

 

Kolege sa studentskog lista Global zadnji dižu prašinu sa zaboravljenog slučaja, te krajem prošle godine otkrivaju još dva faktora u realizaciji projekta – Grad Zagreb i Hrvatske Željeznice. Naime, HŽ je osigurao dokumentaciju, kao i 8 milijuna kuna za gradnju svog djela projekta, odnosno prometnu povezanost. Do problema dolazi u komunikaciji sa Gradom, koji ne odgovara na upite HŽ-a, kao ni tvrtke njirć+ arhitekti čijem su urbanističkom planu uređenja na javnom natječaju dodijelili prvu nagradu, te ga službeno usvojili 2013. godine. Futuristička vizija borongajskog kampusa od tad je u sukobu s hrvatskom realnošću.

 

kampus_borongaj

 

Među nadobudnim sastavnicama koje su se trebale skrasiti na Borongaju nalazi se i Fakultet političkih znanosti, inače smješten u stambenoj zgradi na adresi Lepušićeva 6. U razgovoru sa dekanicom Lidijom Kos-Stanišić, otkrili smo kako se FPZG nalazi tek u trećoj grupi fakulteta koji trebaju preći na kampus, dok je još uvijek na redu druga grupa. Osim junaka Lepušićeve ulice, za preseljenje su predviđeni Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Tekstilno-tehnološki fakultet, Akademija dramske umjetnosti, te Grafički fakultet. Zadnji kontakt uprave FPZG-a sa Sveučilištem u vezi projekta uspostavljen je prije 2 godine, kada Sveučilišna birokracija kratko javlja da je projekt do daljnjeg na čekanju.

 

Naši pokušaji kontaktiranja Sveučilišta očekivano nisu naišli na odgovor, ali zato nam je u susret izašla studentica Džana Suljević, koja studira na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Najbitniji problem koji Džana ističe jest katastrofalna prometna veza između kampusa i ostatka grada. Tako se studenti na putu do Borongaja još uvijek prvenstveno oslanjaju na kombinaciju tramvajskih i samo jednu autobusnu liniju. Život u stanu u blizini fakulteta naša sugovornica ne razmatra, jer sam kvart opisuje kao nesiguran. Od popratnih sadržaja, jedino što kampus nudi je menza koja radi do 16 sati, nakon čega studenti nemaju osmišljen prostor na kojem bi provodili vrijeme između predavanja. Planirani studentski dom ostao je mrtvo slovo na papiru, isto kao i sportski kompleks i umjetnički inkubator koji bi sadržavao studije, ateljee, izložbene prostore i koncertne dvorane.

 

Na ranije spomenutom Fakultetu političkih znanosti, večina studenata s kojima smo razgovarali nije bila ni upoznata s planom preseljenja fakulteta. Dok su brucoši bili zbunjeni tom infomacijom, studenti viših godina uglavnom su bili ravnodušni – možda jer im se pod kožu već uvukla neugledna zgrada u kojoj studiraju, a možda jer su svjesni da će vjerojatno još jedna generacija osnovnoškolaca diplomirati prije nego se kampus Borongaj ponovno pokrene.

 

Autor: Robert Salčić