Naslovna > Kolumne > Hrastov panj i drveno željezo
Izvor: Ja Zmaj Twitter profil
Izvor: Ja Zmaj Twitter profil

Hrastov panj i drveno željezo

Ladislav Ilčić ovih dana se profilirao kao stari borac protiv masturbacije i novi borac protiv muslimana.

 

Nisam glasao. Izborni vikend proveo sam s prijateljima u Torinu, hodali smo gradom, išli na apperitivo, smijali se. Otišao sam na koncert Jamie xx-a, kao predgrupa bio je Thom Yorke. U jednom restoranu u četvrti San Salvario konobar me zalio crnim vinom, smijali smo se, u Hrvatskoj su bili izbori. Upalio sam Twitter na dvije minute u roamingu da provjerim što se događa, promrzli analitičari na Markovom trgu analizirali su izlazne ankete, Vipnet d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb zaračunao mi je 9 kuna dvije minute surfanja u inozemstvu.

 

Od tada, vrapci na grani znaju, traju pregovori Mosta s dvije koalicije. Priču svi znamo, danima novinari s ekrana ponavljaju jedno te isto. Božo Petrov na silu želi vladu nacionalnog jedinstva, ukinuo bi demokratsku oporbu i na čelu te vlade postavio nestranačkog stručnjaka koji, usput budi rečeno, nije demokratskim putem izabran. Što će nam uopće izbori? Ipak, čini se da ćemo ponovo na izbore jer ni HDZ ni SDP ne žele jedni s drugima. Dobro je rekla Vesna Pusić: da su htjeli s HDZ-om, išli bi s njima. U tom slučaju, ne treba im Most.

 

No o temi je mnogo već rečeno, a ne  nazire joj se kraj. Mediji upošljavaju razne analitičare, stručnjake, komunikologe kojima se voditelji informativnih emisija čude dok naciji pokušavaju objasniti što se to događa, zašto se događa i ima li uopće smisla. Svaki dan, od ponedjeljka do četvrtka, tema Otvorenog je ista, novine tiskaju psihološke profile novopridošlih saborskih zastupnika, hrvatski javni diskurs doživio je pravu provalu dalmatinskih lokalnih dijalekata od strane političara koji nisu u stanju svladati standardni hrvatski jezik, a kamoli išta drugo.

 

Ovih dana na tečnom hrvatskom obratio nam se putem emisije Novi dan N1 televizije Ladislav Ilčić, predsjednik stranke Hrast – pokreta za uspješnu Hrvatsku, jedne od sastavnice Domoljubne koalicije. Radi se o “narodnom i kršćanskom pokretu koji u hrvatsku politiku uvodi nove ljude, nove zamisli i nove strategije”. Upravo je on voditelju Tihomiru Ladišiću predstavio neke od tih “novih zamisli i strategija”. U svojem misaono nekohererentom izlaganju, taj član MENSE i voditelj spolnog odgoja TEEN star, bračni savjetnik, diplomirani muzičar i zaposlenik HRT-a, radikalno desni političar uspio je izvaliti nekoliko nevjerojatnih nonsensa. U rafalnoj paljbi neznanstvenih i skandaloznih tvrdnji, izjavio je da se suverenost države treba braniti žicom, de facto je muslimane proglasio drugom biološkom vrstom jer oni su “biološki jači od Europljana jer imaju puno djece”. Nije ostalo do kraja jasno kako je pripadnik islamske vjere fizički jači od prosječnog Europljana jer “ima više djece”.

 

Još je naglasio da smo jednako vrijedni, ali različiti, djeca iz muslimanskih obitelji su jednako vrijedna, ali nisu ista, multikulturalnost je umrla, poručio je savjetnik za spolnost TEEN Stara Iličić. Ako je to rekla Angela Merkel, onda mora biti istina, vjerojatno je rezonirao. U miks je ubacio i “važnost kulturne politike”, iako nije precizirao na što misli. U području javnih politika, najšture obrazloženo, izdvaja se grana kulturne politike koja, kao što joj pridjev u imenu kazuje, sadržajno usmjerena na ostvarivanje nekih konkretnih društvenih ciljeva (Petković i Petek, 2014) i regulativu u širokom području kulture: kazališta, muzeja, organizacija i financiranje raznih priredbi, događanja i projekata.. Ona se sama izdvaja po svojoj posebnosti (uz sportsku i religijsku politiku) iz taksonomije četiri temeljnih područja javnih politika: klasičnih državnih resora, u koji spadaju vanjska, obrambena i migracijska politika, ekonomskih, socijalnih i skupine posebnih sektorskih politika, kako je to u stručnoj literaturi objasnila Ana Petek (2014). Teško je da je Ladislav Ilčić u svom iskazu mislio na te funkcije kulturne politike.
Vjerno slijedeći vrijednosni put kandidata za republikansku nominaciju za predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koji svojim degutantnim i, blago rečeno, neciviliziranim istupima puni američki medijski prostor, Iličić se pozicionira kao hrvatska inačica tog tajkuna i kvazi-političara. Iako iskazom primjereniji i nemjerljivo manjih financijskih mogućnosti, Ladislav Ilčić je eklatantan primjer političara koji biva izabran u parlament i dobiva priliku širiti svoje ksenofobne stavove kao dio široke desne koalicije. Da nije bilo Karamarka koji je s njime koalirao, Iličić ne bi vidio sabornicu, baš kao što ju ne bi vidjela ni Vesna Pusić da nije bilo Milanovića. Na ideološkoj skali, Iličić i Pusić su dijametralno suprotno pozicionirani, no jednako će sudjelovati u kreiranju zakona i javnih politika. No, svojim neznanstvenim tvrdnjama i ksenofobnim stavovima Ladislav Iličić nastavlja zabrinjavajući trend u politici općenito. Kao što je to i bilo očekivano, internet je nakon emitiranja Novog dana eksplodirao s parodijama lika i djela Iličića, a on sam tužio je svakog tko se drznuo ukazati na činjenicu da je ksenofob: od novinarke Maje Sever preko aktivista Zorana Pusića do političara Željka Jovanovića. Skinut je i s popisa gostiju Stankovićeve emisije Nedjeljom u 2.

 

Krajnje je vrijeme da političari konzultiraju stručnjake, pročitaju neku znanstvenu literaturu ili zatraže savjet kvalificirane osobe prije nego iznose svoje mišljenje u javnosti o objektivno potvrđenim činjenicama. Umjesto političara opće prakse, tad bismo dobili kompetentne i usmjerene, demokratski izabrane i specijalizirane stručnjake – političare koji su kadri krojiti zakone i voditi državu, a ne lupetati na širok raspon tema kao što to svjedočimo svakodnevno. Ilčić je eklatantan primjer lika koji si uzima za pravo izvaljivati preko medija štogod ga volja, nastupajući neinformirano, manipulativno i totalitaristički. Tome bi stvarno trebalo postaviti neke granice.

 

Piše: Emil Čančar