Naslovna > Kolumne > Hrvatska = debakl?
čačke

Hrvatska = debakl?

Malo pretenciozan naslov. Malo tvrđi fanovi Bujice bi rekli čak i jugo-udbaški i kripto-orjunaški. Malo tvrđi.

 

U sljedećih nekoliko paragrafa prikazat ću argumente zašto bi Hrvatska mogla doživjeti debakl.

 

Ne, ne, briši ovo… Pa ne pišem diplomski, nego članak. Lika. Ajd’ ovako ćemo probat’:

 

Bliži nam se Euro u Francuskoj i aaaaaaaaa…

 

KOLIKO JE TEKSTOVA OVAKO POČELO?! Pljuješ po standardnim mejnstrim medijima, a ti tako počinješ svoj članak. Ljigo jedna licemjerna, lijena, smisli nešto inovativno, oštro, da pogađa srž odmah u startu, đonom u kost. Da ‘bliži nam se Euro’… pročitam li to još negdje, pročitat ću to još jednom.  I još moram naglašavat’ da je ‘U FRANCUSKOJ’ – pa i kolegice iz kulturne redakcije znaju da je u Francuskoj. Ko nije do sad saznao, neće ni čitat’ ovaj tekst. Okej, ajmo ovako, bombastično:

 

5 razloga zašto će…

 

Stvarno? To je kao inovativno i oštro? 5 razloga? 5 razloga za šta? 5 razloga zašto treba zabraniti pojavu Maje Šuput u medijima? 5 razloga zašto ne mogu čuti random ljude kako citiraju Romana Obilinovića nakon pojave u Big Brotheru? 5+ razloga i digitalizacija? Jadni moj Isusiću i Marijo (op.a. Marija je Isusova majka, za sve nekriste i anti-hrvate – slava Bogu na visini!) Dobro care, hoćemo li danas više s tom Hrvatskom i tim Eurom u Francuskoj, možeš ti to, Hrvatska može bolje… ne reprezentacija, nego Hrvatska kao podijeljeno društvo u kojem živiš, znaš ono društvo gdje čovjek hoda za život, a ležao je zbog ubojstva, gdje se Ured za državnu reviziju bavi poviješću, gdje kad si na vlasti rasprodaješ, a kad si u oporbi vičeš ‘DOKLEN’, gdje će ubrzo zabraniti da ladislav jaja i da imaš kontrolu nad vlastitim jajnicima, znaš? Sad ti je malo jasnije jel tako? Malo jeste. Nego gdje smo stali, šta smo ono još rekli?

 

Aha, razlozi, argumenti.

 

WARNING, FOOTBALL PART

 

Dok mi igramo ‘pripremne utakmice’ sa glavnim kandidatima za nagradu ‘Najnebitnija država u povijesti – i šire’, naši protivnici u skupini (Češka, Španjolska i Turska) napravili su nekakav plan: Česi su igrali prvu sa Maltom. Naravno, isto jedna od nebitnih država u svijetu nogometa, ali to je prva pripremna dok još nisu svi igrači na okupu, dok su teške noge i lake droge, a nakon toga su pobijedili Rusiju.

 

‘Dobro’, vi ćete reći, ‘nije sad ni Rusija baš najviši nivo.’

 

– Istina! – odvratim ja, pa nastavim:

 

‘Ali Rusija je, ruku na srce i u tuđi džep, skoro u rangu trenutne Hrvatske, a definitivno u rangu Turske.’

 

Česi imaju mladu i nedokazanu ekipu predvođenu Rosickyem, što može biti dvosjekli mač. Mogu se nabrijati fanatizmom, ali mogu i vrlo lako izgorjeti. Valja imati na umu da su u 10 kvalifikacijskih susreta upisali 9 pobjeda i samo jedan poraz – od Turske.

Španjolci su s druge strane Španjolci. Iako sam vas upravo ošamario jednim klasičnim klišejem, ipak je riječ o braniteljima naslova (onaj znakić na zadnje ‘a’ kod ‘naslova’, kao da je više naslova, razumiješ… nebitno, zadnja dva naslova su osvojili). Istina da su podbacili na zadnjem Svjetskom, ali to im može biti i dodatna motivacija. Iako jesu promijenili neke igrače u rosteru, to se uglavnom odnosi na napad – koji je ionako sekundarni alat kod Španjolaca. Što se pripremnih tiče, igrali su s Bosnom i Hercegovinom, koja bi kao trebala glumiti Hrvatsku kako neki mediji pišu, jer smo kao slična reprezentacija, kao mentalitet, kao. Drugu su igrali protiv Južne Koreje, koja opet zvuči tako kako zvuči, ali je svjetlosnu godinu ispred Moldavije i San Marina. I treća reprezentacija s kojom igramo – Turska. Oni su odigrali dvije kontrastne prijateljske utakmice – prva koju su vrlo dobro odigrali protiv potentne i ambiciozne Engleske, drugu katastrofalno protiv okrnjene Crne Gore, kojoj je falilo pola ekipe. Uglavnom, obrana im nije bajna, veza je najjača, a definitivno su najtanji u napadu sa upitnom formom Buraka iz Pekinga. Ovo je bio kratki presjek reprezentacija s kojima igramo u grupi, i sve njih prate upitnici, kako kod domaćih medija, tako i u inozemnima. Ali kao što to uglavnom biva u Hrvata, veći problem smo mi sami.

 

Ante Čačić na klupi koji obranu uigrava pucačkim treningom, Modrić kao glavni motor ekipe kojem nasušno treba odmor, Mandžukić kao napadač koji je naprijed neupotrebljiv u ekipi koja nema igru, a mi je već godinama nemamo (to moram naglasiti za one koji ne prate baš nogomet, a uspjeli su se natjerati čitati tekst do ovdje).

 

Realno, nisu to neki nepobitni argumenti koje sam predstavio, i sad se i vi i mi i ja skupa sa mnom pitate što je pjesnik htio reći… E da se reforma školstva prije dogodila, vjerojatno bih i ja bio pismeniji i razumljiviji.

 

Upravo iz gore nabrojanih razloga, realna je činjenica da nitko ne može reći kako će Hrvatska proći na ovom Europskom prvenstvu – imamo par nepobitnih klasa u rosteru, ali i sve nepobitne diletante na klupi. Igrači i sama igra naših protivnika je pod sličnim upitnicima. I baš zato, u društvu u kojem se vole moralni autoriteti, kako lijevi, tako desni, moj je odgovor na pitanje ‘zašto bi Hrvatska mogla doživjeti debakl’ – zato što sam ja tako rekao.