Naslovna > Kolumne > Igra UN prijestolja
pusic

Igra UN prijestolja

Dok pozornost svjetske političke javnosti i običnog puka već mjesecima zaokuplja i zabavlja kampanja za izbor novog američkog predsjednika ili predsjednice, paralelno se odvija jedan sasvim drugi politički proces odabira novog vođe. Često zanemaren od strane medija i javnosti, a po prvi put za nju otvoren i transparentniji, ove godine bira se novi glavni tajnik ili tajnica Ujedinjenih naroda.

 

Razne udruge civilnog društva, ali i trećina zemalja članica UN-a ove su godine pritiskale i pozivale na otvoreniji izbor čelnog čovjeka ili žene te supranacionalne organizacije. Štoviše, nakon osam muškaraca koji su 70 godina stajali na čelu Ujedinjenih naroda, diljem planete pojedinci i organizacije lobirali su da nakon 10 godina Južnokoreanca Ban Ki-moona krajem ove godine UN počne voditi žena.

 

I bi tako. Sukladno rezoluciji Opće skupštine, svjetske vlade su pozvane da nominiraju svoje kandidate. Do ljeta Gospodnjega 2016., iskristaliralo se 12 kandidata, od kojih su polovica žene: glavna ravnateljica UNESCO-a, Bugarka Irina Bokova, bivša premijerka Novog Zelanda i administratorica programa za razvoj i pomoć UN-a Helen Clark, kostarikanska diplomatkinja i brokerica Pariškog dogovora o klimatskim promjenama Christiana Figueres, ministrica vanjskih poslova Moldavije Natalia Gherman, bivši portugalski premijer i visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Antonio Guterres, bivši srbijanski inoministar Vuk Jeremić, bivši makedonski ministar, također vanjskih poslova, Srgjan Kerim, još tri aktualna ministra vanjskih poslova – slovački Miroslav Lajčak, crnogorski Igor Lukšić i argentinska ministrica Susana Malcorra, donedavna šefica kabineta Glavnog tajnika i dugogodišnja djelatnica UN-a. Uz slovenskog kandidata Danila Turka, bivšeg predsjednika Slovenije i bivšeg pomoćnika glavnog tajnika UN-a za političke poslove, nominirana je bila i bivša hrvatska ministrica Vesna Pusić. Ona je bila i prva kandidatkinja koja je svoju kandidaturu povukla.

 

S ozbirom da je neslužbeno red na Istočnoj Europi da iznjedri novog glavnog tajnika, od 8 kandidata iz te regije, četvorica ih ne prolaze ono što je jedan diplomat nazvao „testom testisa“, budući da se intenzivno lobira da po prvi puta tu organizaciju vodi žena.

 

Od travnja naovamo, kandidatkinje i kandidati su imali razna predstavljanja, intervjue, tribine i debate. Svaki od njih imao je dvosatni Q&A pred Općom skupštinom u travnju, a izravan prijenos suhoparnih pitanja i odgovora malo tko je, osim diplomata i novinara, imao snage i živaca pratiti. U ukupno 24 sata „rešetanja“ kandidata, postavljeno je preko 1000 pitanja, od toga kako oni vide organizaciju Ujedinjenih naroda u budućnosti, koje liderske kvalitet posjeduju, kako gledaju na vječno pitanje izraelsko-palestinskog sukoba i koju soluciju nude te smatraju li da je UN kriv za epidemiju kolere koja je poharala Haiti. Daleko javnosti zanimljiviji i dinamičniji bili su debate kandidata iz New Yorka i Londona koje je organizirao britanski The Guardian te televizijska debata uživo iz sjedišta UN-a koja je okupila 10 od 12 kandidata, a diljem planete ju je prenosila Al Jazeera. Debatu je mogla pratiti i preko društvenih medija komentirati i svjetska javnost.

 

Zatvoreni dio procesa, koji mnogi uveliko kritiziraju, jest glasovanje Vijeća sigurnosti. U tri kruga do sada održana, profilirali su se, tako reći, favoriti. U prvom je krugu najlošija ispala Vesna Pusić, iako je u svojim javnim nastupima kotirala solidno, puno bolje od suhoparnih kolega iz regije Tuska, Kerima, Ghermanice ili Crnogorca Lukšića, koji je također morao odustati. Štoviše, Tusk i Kerim uzdigli su se u nebesa nakon prvog kruga glasovanja, iako sadržajno i nastupno nisu ponudili ništa značajno. Tusk je respektabilan političar impozantnog iskustva, no jednostavno nije uzor. Nastupno je skroman i neatraktivan, priča tiho i samozatajan je. U utrci vodi Portugalac Guterres, koji nakon tri  kruga glasovanja još uvijek drži prvi mjesto. Loše su prošle Helen Clark i Christiana Figueres, iskusne liderice  dobrih nastupa i konkretnih političkih platformi. Treće glasovanje definitivno je izbacilo Figueres iz igre, s 12 obeshrabrujućih glasova. Ona je, inače, zaslužna za potpisivanje Pariškog sporazuma o klimatskih promjena. Nakon propalih pregovora iz Kopenhagena, uspjela je ispregovarati sporazum na planetarnoj razini, što nikako nije mala stvar. No, upravo njen nastup vođe smeta Vijeću sigurnosti, čije bi sile radije tajnika koji neće previše zadirati u njihove „poslove“, svojevrsnu marionetu. Sadašnji Ki-moon posprdno se naziva „birokratovim birokratom“.

 

Ranu favoritkinju Irinu Bokovu, koja po diplomatima ispunjava sve kriterije za Glavnu tajnicu, a trenutno s Vukom Jeremićem dijeli treće mjesto, konstantno opstruiraju SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon drugog kruga glasovanja, upravo su je diplomati i ambasadori tih zemalja u uglednim zapadnim publikacijama poput The Wall Street Journala provukli kroz katran i perje. Optužili su je, ne birajući riječi, za kukavičluk pri odnosu prema Palestinskoj Samoupravi, za nesposobno i neodgovorno upravljanje UNESCO-om, za financijske probleme te organizacije i ocrtali ju kao komunistkinju. Propustili su navesti u svojem selektivnom argumentiranju da je Glavna konferencija UNESCO-a glasovanjem primila Palestinu u punopravno članstvo, a da su onda upravo Sjedinjene Američke Države, inače svjetski borac za pravdu i demokraciju, uskratile svoje financiranje toj organizaciji kao izravnu kaznu za priznavanje Palestine. Unatoč tome što su SAD skresale proračun UNESCO-a za čak 22%, organizacija se pod Bokovinim vodstvom prestrukturirala i uspjeli su sačuvati sve do jednog projekta koji su vodili. Usput rečeno, Bokova jest odrasla u komunističkoj Bugarskoj, ali je i jedna od ključnih figura koja je provela tranziciju u toj zemlji, pomogla konsolidirati demokratske institucije i čak je sudjelovala u kreiranju bugarskog Ustava. No, te činjenice se baš i ne uklapaju u američki i britanski narativ komunističke Bokove, kako ga prenose svijetu.

 

Naime, za očekivati je da su nacionalne vlade nominirale kandidate koji su im na ponos i diku, pa je razumno pretpostaviti da je u 12 kandidata i kandidatkinja destiliran sam vrh svjetske visoke politike. Nije izbor za glavnog tajnika UN-a isto što i izbor načelnika općine. Bokova, uz to što je nazvana “reformirajućim prisutstvom u UNESCO-u”, aktivno se bori protiv antisemitizma, radikalizma i ekstremizma, zalaže se za očuvanje svjetske baštine i slobodu i prava novinara te za educiranje najsiromašnijih i najmlađih diljem svijeta. Govori četiri svjetska jezika: engleski, francuski, španjolski i ruski, a barata i osnovama arapskog.

 

Unatoč lobiraju i pozornosti dobrog dijela svjetske javnosti, koja je upravo zbog otvorenosti procesa izbora tajnika ponovno počela pratiti i doživljavati Ujedinjene narode, kako je to točno utvrdila u svojem pismu povlačenja kanidature Vesna Pusić, 15 članica Vijeća sigurnosti još uvijek u papinskoj tajnosti provode odabir. Iako je predsjednik 70. zasjedanja Opće skupštine, danski diplomat Mogens Lykketoft uložio silne napore u otvaranja procesa i sve to transparentno podastro javnosti, i sam je izrazio žaljenje zbog starih praksi i tajnosti Vijeća sigurnosti. U Vijeću, osim stalnih pet  članica Kine, Rusije, Francuske, Sjedinjenih država i Ujedinjenog Kraljevstva s mogućnosti veta, u ovom mandatu još stoluju Angola, Egipt, Japan, Malazija, Novi Zeland, Senegal, Španjolska, Ukrajina, Urugvaj i Venezuela. Od 15 ambasadora u Vijeću sigurnosti, samo je jedna žena: Amerikanka Samantha Power. Koja ironija, da u trenucima dok se poziva da žena po prvi put stane na čelo UN-a, najistaknutiju kandidatkinju vjerojatno u ime svoje države blokira i jedina žena u tom tijelu Ujedinjenih naroda.

 

Bez sumnje svijet svjedoči povijesnom izboru. Nakon 70 godina od osnutka, uloga UN-a bitno se promijenila i ne može korespondirati u cijelosti s ulogom koju je ta krovna međunarodna organizacija obnašala za vrijeme hladnog rata. Brojni su izazovi pred čovječanstvom: klimatske promjene, produženi sukobi i izbjeglice koje pred njima bježe, porast globalnog stanovništva i nestanak resursa. U novom, desetogodišnjem mandatu, svijetu je potreban sposoban vođa i uzor. Za rujan su predviđena još dva tajna glasanja u Vijeću sigurnosti. U svakom slučaju, iznjedrit će novog glavnog tajnika ili tajnicu, a tada će trebati nešto i o njemu ili njoj kazati.

 

Sve o kandidatima i procesu izbora javno je dostupno na web stranici Predsjednika Opće skupštine UN-a: http://www.un.org/pga/70/sg/

Piše: Emil Čančar