Naslovna > Kolumne > After izbora u Srbiji
vucic

After izbora u Srbiji

Niti dvadeset četiri sata nakon pobjede Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima u Srbiji, na beogradske ulice izašlo je nekoliko tisuća građana, ponajviše mladi ljudi. Organizirali su se, kako kažu, sami, putem Facebooka i ostalih društvenih mreža. Tvrde da ne postoji glavni organizator, ne postoji ‘čovjek iz sjene’ koji ih svaku večer mobilizira na ulicu. Oni su se sami pokrenuli. I tako već tjedan dana. No, pitanje je zašto, zbog čega i zbog koga?

 

Odgovor  na pitanje „zbog koga?“ je Aleksandar Vučić, predsjednik Vlade i najjače stranke u zemlji- Srpske napredne stranke. On je na predsjedničkim izborima, na koje je izašlo 50,92% birača, dobio nešto više od 2 milijuna ili 55% glasova i uvjerljivo pobijedio već u prvom krugu. Na prvi pogled, ovdje nema ništa sporno, velika većina srpskog naroda odlučila je dati povjerenje jednom čovjeku, u ovom slučaju Aleksandru Vučiću, da ih kao predsjednik zastupa u zemlji i inozemstvu. No, mnogo toga na ovim je izborima bilo sporno, ponajviše izborni proces, ali i premijerova kandidatura za predsjednika.

 

Što se tiče kandidature premijera Vučića za predsjednika Republike, ona je zakonski valjana. Međutim, zašto bi premijer zamijenio svoju poziciju sa onom predsjedničkom, kada je u parlamentarnom sustavu vlasti položaj premijera neusporedivo moćniji i donosi glavnu riječ u kreiranju politika i u donošenju svih važnih političkih odluka? Zato što je u Srbiji potpuno je nevažno jeste li predsjednik ili premijer. Važno je samo da ste predsjednik vladajuće stranke. Upravi zbog toga Vučić je, i bit će i ubuduće, najmoćniji srpski političar.

 

Nakon što useli u predsjedničku palaču, morat će prepustiti mjesto predsjednika Vlade, ali ne i mjesto predsjednika stranke. U Ustavu Republike Srbije nigdje to izričito ne piše, što ostavlja prostora za različite interpretacije i tumačenja, a to najčešće odgovora političkim ambicijama i interesima određenih političara. Ustav Republike Hrvatske potpuno je jasan po tom pitanju, gdje članak 96 kaže sljedeće:

 

  • Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost
  • Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski Sabor

 

Stoga Predsjednik Republike Hrvatske raspolaže simboličnim ovlastima. Budući da ne bi mogli imati kontrolu nad svojim strankama, niti nad njezinim mašinerijama, stranačkim prvacima ne pada na pamet da se natječu za ured na Pantovčaku. S druge strane, članak 115 Ustava Republike Srbije kaže:

 

  • Predsednik Republike ne može obavljati drugu javnu funkciju ili profesionalnu delatnost

 

Kao što vidimo, nedostaje druga crtica koja nedvosmisleno propisuje nespojivost funkcije predsjednika Republike s onom predsjednika stranke. Tamošnji Ustavni sud nikad nije donio rješenje prema kojemu su te funkcije nespojive. Stoga će, nakon Miloševića, Koštunice i Tadića, Srbija ponovno dobiti predsjednika koji će umjesto premijera odlučivati o najvažnijim državnim pitanjima. Moć koju ima Aleksandar Vučić neće nestati niti će na bilo koji način biti ograničena,ona će se samo preseliti na drugu adresu.

 

I to je ono što je naljutilo tisuće građana Srbije diljem zemlje. Vučić je uspio potpuno centralizirati političku vlast u svojim rukama. Medije je već osvojio, ova zadnja predizborna kampanja to je zorno demonstrirala. Opozicija je razbijena. Njegovi prvi pratitelji na zadnjim izborima bili su bivši pučki pravobranitelj i politički debitant Saša Janković(15,5%), te jedan fiktivan lik- Ljubiša Preletačević Beli(9,6%). Sve ide prema tome da jedna stranka(SNS) podčini vlast sebi, što se direktno kosi s člankom 5. Ustava. Demonstranti na ulicama samo žele spriječiti takav scenarij. 

Piše: Paolo Simić