Naslovna > Kolumne > Interview > Kamene babe: Glazba je izabrala nas
kamene

Kamene babe: Glazba je izabrala nas

Kamene babe. U Hrvatskoj postoji dosta grupa sa zanimljivim nazivima, ali ovo je sigurno jedan od onih najupečatljivijih. Nemoguće je ne zapitati se što to sviraju i pjevaju Kamene babe, a svi znatiželjnici će odgovor dobiti u četvrtak, 11. listopada u klubu Močvara. Tada će u sklopu drugog ovosezonskog izdanja world music/etno programa Vrelo zvuka nastupiti upravo Kamene babe zajedno s Leom Šprajc i grupom Ethno Garden.

 

Povodom tog koncerta porazgovarali smo s dvjema ‘kamenim babama’, Anjom i Teom

 

Što su Kamene babe? Od kada postojite i objasnite specifičnosti oko vas – jeste li vi zbor, bend ili nešto treće? Znam da broj izvođača varira od nastupa do nastupa – koliko vas ima ukupno?

Anja: Ovo nam je uvijek najteže definirati, zato imamo opis u portfoliju oko kojeg smo se dugo razmišljali. Dakle vokalno instrumentalni (muzički) kolektiv. Osim toga smo udruga. Zajednica sličnomišljenika. Zanima nas kulturno naslijeđe naše regije, a istražujemo nekako najviše glazbu iz prošlih vremena. Poslije promatramo te pjesme, napjeve i ritmove u današnjem kontekstu. Uvijek se dogodi neka zanimljiva poveznica. Okupili smo se u ovom sastavu i pod ovim imenom prije tri godine, zbog jednog internacionalnog projekta. Ali poznajemo se i muzički surađujemo još puno prije toga, najviše u Zboru Xopu kroz koji smo se upoznali. Također, udruga Kamene babe je osnovana i prije ovog “bendovskog dijela”, osnovale su je Marta K., Barbara i Marta B., koje su željele ostvarivati svoje ideje kroz projekte u kulturi.

 

Trenutno nas ima šest koji smo u pogonu, dvoje ih je na porodiljnom dopustu, neki su na drugim glazbenim putešestvijama…Trudimo se biti što fleksibilniji po tom pitanju.

 

Odakle ste dobili inspiraciju za ime?

Tea: Ime je nastalo još fazi dok su Marte i Barbara osnivale Udrugu. Kamene babe su zapravo kamene gromade koje je moguće pronaći na južnom Velebitu. Baš se poklopilo da su neki od nas kao Zbor Xop 2014. imali nastup na predavanju prof. Mirjane Trošelj na temu Kamenih baba. Legenda kaže da donose blagostanje, sreću i plodnost. A kad ih sretnemo, zauzvrat ih trebamo darivati i poljubiti.

 

Kako ste se odlučili baš za izvođenje tradicijske glazbe? Imate li dojam da dio javnosti vaš izbor/glazbu svrstava pod „narodnu“ glazbu?

Anja: Nekako je više ta glazba izabrala nas. Svi smo se upoznali u Zboru Xopu, zboru SKD Prosvjeta. Tada ga je vodila Marta Kolega, koja je kasnije postala suosnivačica Udruge. Dio nas je “zarazila” svojom energijom, pa smo zavoljeli taj tradicijski izričaj. To je nekako svima blisko, iskreno, nekad sirovo, dira u srce. Meni je motivacija za bavljenje ovim tipom glazbe najbliža stihu iz Amirine pjesme: “malo me strah da ce bez ljubavi za njima (pjesmama) zalediti zima pjesmu komšijsku”.

 

Ja nemam dojam da nas svrstavaju pod narodno, ali mi je sasvim jasno da većinsko uho nije naviklo na naše pjesme. I to je isto super, jer svatko tko nas čuje prvi puta se iznenadi!

 

Narod smo bogate tradicije, ali ja imam dojam kako se o njoj ne priča previše, odnosno gura je se u drugi plan. Imate li vi sličan dojam?

Anja: Pa i ne baš. Tradicija je jako osjetljiv prostor i sigurno ovisi o tome tko je i u koje svrhe spominje i koristi. Još važnije, kako se prema njoj samoj odnosi.

 

Kako odabirete pjesme koje ćete izvoditi?

Anja: Istražujemo, slušamo, pohađamo radionice. Netko nešto predloži. I uvijek neka pjesma posebno iskoči i sve nas redom pogodi. Tako znamo koju ćemo izabrati.

 

Tea: Budući da nas je više, svatko od nas je donosio pjesme s pjevačkih druženja i radionica Svetlane Spajić, Joška Ćalete, Sanje Ranković, Jovane Lukić, Zvezdane Novaković i mnogih drugih – ne samo pjesme koje su se  “radile” na radionicama već i pjesme koje su nas učili drugi polaznici. I pjevali smo u drugim kombinacijama s dragim ljudima pa kad ih netko od nas otpjeva, prostruji dodatna lijepa energija koja se proširi na ostale Babe. Počelo se događati i da nam prijatelji dolaze sa starim snimkama, priča se širi.

 

Ima li među vama školovanih pjevača ili ste svi samouki?

Anja: Formalno obrazovanih (akademski) nema, ali mi i tako u pjevanju koristimo drugačije tehnike od onih koje se uče u nastavnim programima muzičkih škola. Cico je završio osnovnu, Anja srednju glazbenu školu. Ali po obrazovanju nismo pjevači nego prvenstveno instrumentalisti. Međutim, ulažemo u pjevanje i dalje se školujemo. Idemo na radionice, privatne satove…

 

Što generalno mislite o hrvatskoj etno sceni?

Tea: Etno, u smislu world musica, je glazba koju svi u nekom obliku slušamo kod kuće. I globalno se događaju genijalne inspiracije, suradnje i ludi spojevi. Sad kad pjevamo tradicijsku glazbu našeg šireg kulturnog kruga, vidim da strože pristupam njenoj interpretaciji, javio mi se poriv da bar donekle pokušam razumjeti kako su bakice uspijevale proizvesti onako moćne tonove radeći u polju od jutra do mraka. Etno scena u Hrvatskoj raste, ali mogla bi brže. Kada je usporedimo s folklornim ansamblima kojih ima jako puno i njeguju specifičan tip izričaja, važno je da postoji i nešto drukčije. A pogotovo jer se radi o alternativnoj sceni za drukčiji tip publike.

 

Anja: Ja vidim i čujem da jača, da se interes za taj tip glazbe širi. I to mi je drago. Mislim da ima puno potencijala i da bismo trebali još više surađivati.

 

U Močvari ćete nastupiti s još dva mlađa etno izvođača. Što očekujete od ovog koncerta?

Anja: Očekujemo da s(v)e dobro zabavimo i da ostvarimo lijepe trenutke, da se skupa s publikom i drugim izvođačima opustimo na sceni i da bude muzika. Očekujemo dobru energiju prije svega.

 

U kojem izdanju ćemo Kamene babe vidjeti na ovom koncertu?

Anja: U Kamenom! Kakvom drugom? :)

Novinar: Emir Fulurija