Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Knjiški Moljac

Knjiški Moljac

Gillian Cross – dobitnica književne nagrade Little Rebels

Gillian Cross

Književna nagrada Little Rebels dodjeljuje se drugu godinu, a nagrađuje knjige za djecu od 0 do 12 godina koje promiču socijalnu pravdu.   Ove godine nagradu je dobila knjiga ‘After Tomorrow’ autorice Gillian Cross. Jedna od članica žirija koji je dodijelio nagradu, Wendy Cooling, rekla je kako je ‘After Tomorrow’ zastrašujuće uvjerljiva priča koju ne možete prestati čitati, a koja progovara o problemima koji čekaju u neizvjesnoj budućnosti, sa snažnim osjećajem za uvijek prisutne opasnosti.   Gillian Cross kaže kako pričanje priča uključuje istraživanje kako likovi utječu jedni na druge i na sve oko njih, te smatra kako romani mogu pomoći čitateljima da bolje razumiju svijet. Kako sama kaže, ‘After Tomorrow’ nije priča o izbjeglicama, već o Mattu i njegovoj obitelji. Autorica je htjela napisati uvjerljivu i realnu priču, pa je u nju neizbježno utkala iskustva stvarnih ljudi iz cijeloga svijeta. Tek pišući roman shvatila je s kakvim se teškoćama ovakvi ljudi susreću i zbog toga joj ova pobjeda još više znači, jer potvrđuje važnost angažiranja oko stvarnih problema.

Pročitaj »

36. Dani znanstvene fantastike – SFERAKON 2014.

Sferakon

36. Dani znanstvene fantastike, SFeraKon 2014., održat će se od 16. do 18. svibnja u prostorijama Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.   Riječ je o znanstvenofantastičnoj konvenciji koja nastavlja tradiciju Sajmova znanstvene fantastike. Konvencija SFeraKon ime je dobila 1983. i otada se neprekidno održava, a bila je i domaćin dviju europskih konvencija znanstvene fanatastike (Eurocona): 1986. pod imenom Ballcon i 2012. pod imenom Kontakt.   Ove je godine SFeraKon posvećen paralelnim svjetovima i alternativnoj povijesti, a posjetitelji će moći poslušati zanimljiva predavanja (primjerice, Filmski alternativni svjetovi, Evolucija očima fizičara, Psihologija i psihopatologija u Ratovima zvijezda, Ruska distopija – između fikcije i stvarnosti, Ne, Hawking nije rekao da crne rupe ne postoje, Beskrajni svjetovi: igranje u kontinuumu mogućnosti, Vile u književnosti – od Shakespearea do Jo Walton), predstavljanja (primjerice, predstavljanje knjige Subliminalne poruke, SF romana 041, udruge Weksflick) i tribine (primjerice, Žanrovska književnost za mlade, O stanju u domaćoj fantastici i žanrovsko prigovaranje, Kuda idu divlje svinje iliti Kamo kreće autohtoni fantasy roman za mlade), provjeriti svoje znanje na kvizovima (primjerice, Bočkoteka, BILTENov filmskoglazbeni kviz, Warhamer 40k kviz), potaknuti vlastitu kreativnost na raznim radionicama (primjerice, Glava, rep i ništa više: kratka priča, Origami Time Machine, Chainmaille radionica) i zabaviti se uz ostali bogati sadržaj.   17. svibnja na svečanoj će se skupštini uručiti nagrade SFERICA za najbolje likovne i literarne radove osnovnoškolaca i srednjoškolaca te nagrade SFERA za najbolja ostvarenja iz područja SF-a, po prvi puta objavljena i/ili prikazana u Hrvatskoj na hrvatskome jeziku tijekom prethodne kalendarske godine, a dodijelit će se i nagrada za najbolju masku.   SFeraKon organizira Društvo za znanstvenu fantastiku SFera iz Zagreba, a detaljnije informacije o konvenciji potražite OVDJE.

Pročitaj »

Majčin dan i majke u književnosti

Pismo

Majčin je dan, kao i Međunarodni dan smijeha, jedan od onih koje bismo trebali svakog dana slaviti, a na taj poseban, određeni datum, tek obilježavati. U ovom obliku, praznik je ustanovljen početkom prošlog stoljeća, u slavu majčinstva i majčinske uloge u životu djeteta, obitelji pa i društva, no na razne su načine gotovo sve poznate kulture i civilizacije slavile ženu kao majku i njenu ulogu.   Baš kao i u dječjim životima, i u književnosti su majke i majčinske figure gotovo sveprisutne. Pođete li od najsitnijih literarnih čestica i zaustavite li se tek na književnim sagama, rijetko ćete na tom putu pronaći djelo u kojem se ne spominje majka – bar implicitno. Poput uloge koju igraju u stvarnom životu, i u književnosti majke su višedimenzionalni, kompleksni likovi, rijetko samo dobri ili samo loši, njihovo je postojanje obojano stotinama najrazličitijih nijansi, njihov je glas važan čak i kad se čitatelju (pa možda i samom autoru) ne čini takvim, a što više napredujete kroz tekst (a jednako je i sa životom) to su odnosi u čijem je majka središtu kompleksniji. Mnoge su vizure pričanja priča o majci, rijetke su ispričane upravo kroz njene oči. No, je li majkama u književnosti time nanesena velika šteta?   Vjerojatno je svaki autor na književne majke kojima je udahnuo život  preslikao dio vlastite majke i njihova odnosa, no poznato je kako se velikan engleskog realističkog romana, Charles Dickens, u svojim romanima na neki način obračunava sa duhovima prošlosti i svojim odnosom s roditeljima, kojima je zamjerao slabost smatrajući da su ga iznevjerili ostavivši ga da napusti školovanje i zaposli se u tvornici ne bi li se mogao uzdržavati i potpomagati obitelj. Stoga su sve njegove majke slabe, nesposobne pružiti dostatnu količinu ljubavi i zaštite svojoj djeci i pripremiti ih za život. Svoju je majku Dickens oslikao kroz lik gospođe Nickelby, ona je bezopasna, cvrkutava sanjarka koja obiteljske probleme želi rješavati samo stvaranjem jakih društvenih veza što je čini pomalo budalastom, a u odnosu prema djeci ona je nesposobna i nekvalitetna njegovateljica bez i tračka ljubavi.   Izuzev takvih, pomalo graničnih likova koji ne mogu ili ne znaju bolje, teško je neku od poznatih književnih majki okarakterizirati kao potpuno zlu, s obzirom na to da one ipak imaju dobrobit svoje djece na prvom mjestu. Primjerice, gospođa Bennett u Ponosu i predrasudama Jane Austen katkad se doima budalasto, dramatična je i nametljiva, no ipak se doima dražesno u toj svojoj grotesknosti. Svi su njeni postupci obojani snažnom ljubavlju prema kćerima koje, uvjerena je, zaslužuju samo najbolje, no svojim ponašanjem, nametljivošću i nedostatkom osjećaja za mjeru uspijeva otjerati sve potencijalne udvarače. U očima mlađih čitatelja njenim će najvećim zločinom biti proglašeno često dovođenje djevojaka u neugodne situacije, no stariji će to smatrati jednom od čari roditeljstva i svojevrsnom majčinskom dužnošću. Sve što gospođa Bennett čini jest za dobrobit obitelji, ali pritom odabrani put nije uvijek najbolji.   I suparnice u borbi za prevlast unutar Sedam kraljevstava, snažne žene čvrstog karaktera, Cersei Lannister i Catelyn Stark, ljubav prema djeci koriste gotovo kao pokretačku snagu, gorivo za pokretanje sukoba, povlačenje ključnih poteza u političkim intrigama, sve kako bi svom podmlatku, prema kojem često izražavaju i pomalo izopačenu vrstu ljubavi. Cersei zaštitnički i poput lavice kandžama štiti budućnost svoje djece, stavljajući ju čak i ispred vlastitih interesa, a Catelyn je snažna i jaka žena, s obiteljskim interesima uvijek na prvom mjestu, puna ljubavi prema djeci za koju bi učinila sve iako to „sve“ ne podrazumijeva uvijek i ono što je u tom trenutku najbolje ili najmudrije. Ipak, kao maćeha, Catelyn je zakazala ne ostavivši u svom srcu niti kutak za posinka Jona Snowa.   Ipak, mjesto najgore književne maćehe zauzima žena, maćeha Ivice i Marice, koja djecu ostavlja u šumi, s namjerom da od gladi umru ili posluže kao obrok divljim zvjerima. Zašto? Možda zbog nedostatka majčinskog instinkta, možda stoga što im nije upravo ona dala život, ali ta je gospođa zapamćena kao uvjerljivo najgora maćeha u književnoj povijesti. No, da postoje i dobre, drage i brižne pomajke pokazuje L. M. Montgomery kroz lik Marille Cuthberth u Anni od Zelenih zabata čija mudrost i ljubav pomažu maloj, crvenokosoj djevojčici na putu odrastanja. Naravno, svoju je ljubav Marilla uvijek spremna začiniti nabujkom od šljiva što je samo čini još dražesnijom.   Marmmee March, majka Malih žena još je jedna majka prepuna ljubavi za svoje kćeri. Njima je i otac i majka većinu vremena budući da se otac bori u Građanskom ratu, beskrajno je strpljiva, savršena domaćica, žena visokih moralnih načela. Štiti svoje četiri kćeri pritom ne ugrožavajući njihovu slobodu da budu ono što žele i same čine svoje pogreške, žena vrlo pobožna, ali u isto vrijeme i nekonvencionalna, čak i prema današnjim standardima. Nasuprot mnogim majkama devetnaestog stoljeća, pa i gospođi Bennett, Marmee ne stavlja udaju svojih kćeri visoko na listu prioriteta, posebice ako bi taj brak bio ostvaren samo iz ljubavi; bitnije joj je da njene kćeri steknu dobru naobrazbu i udaju se za one koje same odaberu.   Naposljetku, prekrasna majka svojoj djeci i gotovo pa pomajka najboljem prijatelju jednog od svojih sinova, srce i duša obitelji, topla i brižna, a opet hrabra žena u borbi protiv zla svakako je Molly Weasley, ponekad pretjerano zaštitnički nastrojena prema svojoj djeci, istovremeno spremna aktivno se odupirati zlu. Čitatelj je najčešće promatra kroz oči njene djece, tinejdžera, i time stvara o njoj sliku kao o pomalo gunđavoj majci-zabadalu čija je jedina zadaća brinuti nad dječjim sudbinama, no kako vrijeme odmiče sve je jasnije kako je Molly Weasley puno više od toga i možda je upravo ona, od svih književnih majki, ponajviše zaslužila titulu Majke hrabrosti novog vremena.   Naravno, ovo je samo kratak i sažet pregled majčinskih figura kroz književnost. Baš kao što se Majčin dan u raznim oblicima slavi od praskozorja civilizacije tako se i o majkama piše gotovo od trena kada je čovjek prvi put zapisao svoje misli. Kroz stoljeća stvoreni su mnogi arhetipovi ženskosti, samim time i mnogi arhetipovi majki. Neke su nam drage, neke malo manje, prema nekima osjećamo gotovo odbojnost, ali rijetke su one prema kojima, bar jednom za čitanja, ne osjetimo makar najsitnije trnce divljenja.   IZVOR: citajme.com

Pročitaj »

U Zagrebu otvorena izložba “Bijenale kazališnih plakata 2011.-2013.”

bijenale-kazališnog-plakata

U palači Narodnog doma u Zagrebu danas je otvorena izložba Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu "Bijenale kazališnih plakata 2011.-2013.", koja kroz stotinjak plakata iz sedam zemalja nastoji prikazati ponajbolja regionalna ostvarenja u mediju kazališnoga plakata. Riječ je o trećem bijenalu kazališnih plakata koji je realiziran u organizaciji Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU/Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Autor izložbe Marijan Varjačić, ujedno i idejni tvorac i organizator bijenala, osvrnuo se na vječno pitanje je li kazališni plakat umjetnost ili reklama. "To pitanje suviše polarizira: kazališni je plakat jednostavno i jedno i drugo", kazao je Varjačić. "Od dizajnera se zahtijeva da na kreativan način izrazi poetiku kazališnog komada i kazališne predstave. Istodobno se od njega zahtijeva da 'nagovara' gledatelja na kazalište. To su toliko oprečni zahtjevi da nije pretjerano reći da se od njega očekuje da izračuna kvadraturu kruga", dodao je. "No, u povijesti kazališnih plakata uvijek je bilo umjetnika koji su 'mogli nemoguće': takav je jedan primjer Boris Bućan, iz čijih je davnih kazališnih plakata odavno iščeznula funkcija reklama, pa oni danas imaju sami sebi svrhu i postali su samostalne umjetničke tvorevine. Nadajmo se da će se takvo čudo dogoditi i nekima od plakata prikazanih na ovoj izložbi", poručio je Varjačić. Voditelj Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Branko Hećimović istaknuo je kako je ta izložba jedan od rezultata dugogodišnje suradnje s varaždinskom nacionalnom kazališnom kućom u sklopu koje su dosad organizirane brojne izložbe koje su pridonijele afirmaciji umjetnosti kazališnih plakata kao legitimnog dijela današnje kazališne kulture, kao i većoj brizi za kazališnu građu. "Ti su bijenali također i svojevrsni 'hommage' pokojnom Goranu Merkašu, slikaru i grafičkom oblikovatelju i dugogodišnjem dizajneru u HNK-u Varaždin, koji je svojim radom dao tome teatru likovni identitet", dodao je Hećimović. Na bijenalu se tradicionalno dodjeljuje Nagrada Goran Merkaš za najbolji kazališni plakat. Ove je godine dodijeljena grafičkom dizajneru Vanji Cuculiću za plakat predstave "Platonov ili Drama bez naslova" zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle. Na izložbi je Cuculić zastupljen s brojnim plakatima koje je radio za Gavellu, a s većim su opusom zastupljeni i Jovan Tarbuk s plakatima Narodnog pozorišta u Beogradu, Danijela Grgić s realizacijama za Slovensko narodno gledališče Ljubljana, Radule Bošković (Srpsko narodno pozorište Novi Sad), Zlatan Alispahić (Bosansko narodno pozorište Zenica) i drugi. Odabirom radova za izložbu žirirali su Darko Sačić kao predsjedavajući te Marinko Prga i Marijan Varjačić kao članovi. Izložba je u Varaždinu bila otvorena u studenome prošle godine, a u Zagrebu se može pogledati do početka ožujka.

Pročitaj »

23. Animafest

animafest

Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film. Sutra u Zagrebu pocinje 23. Animafest, ove godine orijentiran na dugometražni film.

Pročitaj »

Čitati djeci od najranijih dana?

Odraslo dijete

Američki pedijatri apeliraju na roditelje da čitaju djeci od najranijih dana. Zato su dali nove smjernice za snalaženje u tom zadatku koji zvuči jednostavno, ali u praksi, s najmanjim bebama, zapravo je vrlo kompliciran.   Nove preporuke Američke pedijatrijske akademije navode da roditelji od prvog dana trebaju čitati djeci. Organizacija stoga kreće u kampanju promocije ranog čitanja, kao esencijalne komponente koja sada dobiva mjesto u opisu 'osnovne skrbi'.   U Americi se rijetko čita djeci mlađoj od pet godina, a istraživanja ukazuju na zabrinjavajući podatak da djeca u obiteljima slabijeg imovinskog statusa tijekom odrastanja čuju čak 30 milijuna riječi manje od djece u imućnijim obiteljima. Takve ogromne razlike kasnije utječu na otežani razvoj i niz poteškoća s učenjem koje se nastavljaju i u odrasloj dobi.   'Roditelji bi trebali pažljivo birati odgovarajuće slikovnice kojima će napraviti 'prve korake' prema približavanju književnosti djetetu. Na početku ne treba biti ambiciozan. Treba izbjegavati duge priče, a čak i ako djeca ne razumiju sadržaj i ne slušaju s pažnjom, ne treba odustajati.   Važno je razumjeti da dvogodišnjaci ne mogu dugo zadržavati pažnju, a da bebe moraju ponekad staviti slikovnicu u usta, jer je to način na koji istražuju svijet', objašnjava liječnik Perri Klass, autor preporuka pedijatrijske akademije.

Pročitaj »