Naslovna > Kolumne > Koliko udaljena supernova je opasna supernova?
svemir2

Koliko udaljena supernova je opasna supernova?

Znanstvenici sa sveučilišta u Kansasu su se ovih dana pozabavili vječnim pitanjem koliko daleko treba biti supernova da bi bila opasna za život na Zemlji.

 

Dosadašnje procjene na temelju rada iz 2003. su sugerirale kako je opasna svaka supernova bliža od 25 svjetlosnih godina. Tim iz Kansasa udvostručio je tu udaljenost za duplo. Prema njima, opasna bi nam mogla biti svaka supernova koja se nađe na udaljenosti do 50 svjetlosnih godina od Zemlje.

 

Povod istraživanju bila je supernova koja se je eksplodirala prije cca 2,6 milijuna godina (1,7 do 3,2 milijuna godina). Dokaze te eksplozije nalazimo u morskim sedimentima neobično bogatim izotopom željeza-60, čiji nastanak je moguć jedino pod utjecajem zračenja supernove.

 

Znanstvenike je zanimalo na kojoj udaljenosti se dogodila ta eksplozija i kakav je imala utjecaj na život na Zemlji. Početni izračuni su stavljali supernovu na sigurnu udaljenost od 100 parseka ili 330 svjetlosnih godina. No novija istraživanja prepolavljaju udaljenost na svega 60 parseka, ili 195 svjetlosnih godina. To još uvijek predstavlja sigurnu udaljenost. Kako znamo?

 

Najveći dokaz sigurne udaljenosti je nedostatak fosilnih zapisa o bilo kakvom značajnijem izumiranju u to doba. Sukladno tome znamo da tuš kozmičkog zračenja koji smo tada doživjeli nije bio fatalan. No kako ga je doživio život na Zemlji? U prvom redu je trebalo razmotriti moguće mehanizme djelovanja supernove. Naime struja nabijenih čestica će se kretati ovisno o usmjerenju magnetnog polja supernove. Tako može jurnuti prema našem planetu kao na autocesti ili biti u potpunosti blokirana. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kansasu smatraju da je supernova pred 2,6 milijuna godina napuhala balon visokoenergetskih čestica koji se širio oko nje, a u koji je Zemlja uletjela. Nije brzo bombardiranje, ali nije niti potpuna blokada. Kako je to onda izgledalo?

 

U prvom redu supernova je bila toliko sjajna da je bila vidljiva po danu. Sjaj joj se pretpostavlja jednak onome punog Mjeseca. To bi značajno rasvjetljavalo noći. Kao dodatno osvjetljenje bio bi blagi plavi sjaj nebo, uzrokovan bombardiranjem atmosfere velikom količinom čestica kozmičkog zračenja. Oboje bi imalo utjecaja na ciklus spavanja živih bića.

 

Čestice koje bi bile rezultat sudara kozmičkih zraka s atmosferom bi se spuštale sve do troposfere, a neke i do površine planeta, izlažući život zračenju ekvivalentnom nekoliko CT pregleda. Nije devastirajuće, ali nekim nesretnim vrstama bi moglo uzrokovati učestaliju pojavu tumora te time povećati smrtnost. Veća količina nabijenih čestica u atmosferi bi poboljšala uvjete za stvaranje munja, što bi za posljedicu imalo veću brojnost velikih šumskih i savanskih požara. Nije devastirajuće, ali svakako ne predstavlja pretjerano poželjan okoliš za život.

 

Trenutno najbliža poznata zvijezda koja bi mogla postati supernova je crveni div Betelgeuse u zviježđu Oriona. Od nas je udaljen sigurnih 650 svjetlosnih godina te stoga ne predstavlja prijetnju za naš planet.

 

Tim iz Kansasa napominje kako se trenutno ne bismo trebali bojati supernova, pogotovo ne Betelgeusa. Puno veću opasnost predstavljaju klimatske promjene i mogući nuklearni rat. Veća smo ugroza sami sebi no što nas to ugrožava svemir ili naš planet.

Piše: Marko Šimac