Naslovna > Kolumne

Kolumne

Platno i eko

Šumoviti grad

Predstavljamo vam tri dokumentarca povezana s temom zelenila u gradovima. Dokumentarac The Sustainable City (Samoodrživi grad) govori o problemu nepravilnog planiranja grada te na koji se način to može popraviti. Puno se govori o prometu, cestama i nedovoljnom širinom pločnika za ljude.

Pročitaj »

Idemo na kavu?

Kava

Kažu da kad umočite prst u more povezani ste s čitavim svijetom. Dokumentarni film Black Gold (Crno Zlato) iz 2006.godine, kaže da ste umakanjem usana u kavu zapravo povezani s Etiopijom. Tamo se uzgajaju plantaže kave i iz nje kava dalje putuje u ostatak svijeta.

Pročitaj »

Zdrava i ekološki osviještena prehrana

Hrana

Nerijetko kada čujemo riječ vegetarijanac ili vegan pomislimo na uzak i strogo ograničen način prehrane koji dozvoljava malo prostora za improvizaciju i raznolikost. No takva predrasuda jako je daleko od istine. U današnjoj temi dana pozabavit ćemo se pitanjem 'zdrave i ekološki osviještene prehrane' te ponuditi vam neke opcije i razbiti pokoji mit.

Pročitaj »

Ekonomska iluzija

Ekonomska iluzija

Žestoke konfrontacije i vrlo učene rasprave sljedbenika raznih ekonomskih apostola poput Karla Marxa, Johna Keynesa ili Miltona Friedmana predstavljaju jedan u nizu igrokaza u kojima glumci zaogrnuti u znanstveno novo ruho izvode obrede snaženja vjere u naš antropogeni sustav i mogućnost tehnološkog dokidanja ekoloških granica rasta.

Pročitaj »

Što je to ATP?

atpdvd2-396x330

Hrvatska je u potpunosti prihvatila glazbene festivale. U prilog tome ne govori samo staž domaćih festivala već i spremnost pojedinih protagonista scene u Hrvata da mimo mogućih odbijenica za akreditacije iz svojih tipkovnica daju bilo dobronamjerne kritike, bilo one bliže realnosti, ali više namrgođene retorike.   Primjer ovog drugoga jest tekst iz 2011.godine pod naslovom 10 razloga zašto više NIKAD neću kupiti kartu za InMusic Festival (put do bloga). Ostaje pitanje je li autorica teksta kupila kartu za InMusic.. Primjer dobronamjerne kritike s lajtmotivom „neću se nikome zamjeriti“ jest tekst objavljen na Muzika.hr pod naslovom Odlike i mane naših festivala. U tom tekstu autor priziva povratak izgubljenog rokerskog festivala (Radar i Rokaj) i u tom povratku zapravo ništa ne otkrije, ali eto piše ponukan očito duhom vremena da s domaćim festivalima i organizacijski nešto nije kako se očekuje.   Organizatori su vrlo vjerojatno zgroženi jer publika misli kako je potrebna samo dobra volja za organizirati glazbeni festival. Ali i oni su u međuvremenu skupili snage za kritiku, pa je nedavno izbila i velika čarka između H.H. i G.M. Ostaje za vidjeti hoće li H.H. doći na Otok mladeži ako na ovogodišnjem izuzetno privlačnom i dobro koncipiranom line up se pojave i od strane Hrvata obožavani Pearl Jam. Zašto ne, već su tu Black Keys.   Trenutno od naših tri velika festivala s oznakom Made in Croatia i orijentacijom na šaroliku publiku - dva su na posljednjim počivalištima, ishoda koji je nastao zbog maksima: zakona jačeg ili zgrtanja kao naravi ljudske prirode. Mislim na Harteru i Terraneo.   Treba istaknuti da se naša dva najbolja festivala Monte Paradiso i Seasplash u Puli stoički drže, ali o njima i njihovoj filozofiji neki drugi put, naime, baš se ne uklapaju u kalup koji nas zanima.   Nije samo Hrvatska ta koja je otkrila festivale, promotori su otkrili Hrvatsku. I to ne iz bilo koje zemlje. Iz prve kapitalističke monarhije(ne računamo Nizozemsku) ukazuju nam kako se radi na festivalu. Iako se i oni susreću s divotama Hrvatske i naše policije koja sustavno i analitično nastoji uzurpirati festivale na moru.   Slažemo se da Britanci imaju proračun o kojem hrvatski promotori mogu samo razglabati gledajući Tinu Katanić kako ispituje prolaznike što bi napravili sa super7, da imaju veze kod menadžera, da isplate, itd. Ali ti Britanci ipak osim konzumerističkih sposobnosti posjeduju i marketinške (npr.busevi organizirani iz Engleske prema Puli poradi Outlook festivala su iskustvo koje bi svaki kužer nastojao proživjeti). Ipak, u borbi za našu obalu su uzrokovali probleme domaćim promoterima koji ne mogu angažirati neog od glazbenika koji nastupa na ljetnom festivalu zbog stavljanje klazule ekskluzivno za Rovinj ili Pulu.   Zato predlažem da skoknemo u njihovo dvorište kada oni već skaču u naše more. Možda bolje da napišemo: da skoknemo na njihova odmarališta kada naša odmarališta naslijeđena iz socijalističke Jugoslavije bivaju data Katoličkoj crkvi, ili su zapuštena sve dok birokratska procedura pojednostavljenim postupkom ne proslijedi isto prema lokalnim moćnicima na jeftino preuzimanje zemljišta i objekata.   Nećemo se baviti masovnim festivalima lociranim na Otoku poput Big Chilla... jer oni zaista predstavljaju drugu galaksiju. Zanima nas veza između publike,glazbenika i organizatora. Pitat ćemo se što je ATP? To je skraćenica za All Tomorrow's Parties, naslov singla benda The Velvet Underground, ali ujedino i naziv za organizaciju koja od 1999.godine organizira istoimeni festival.   Od svojeg prvog festivala toliko je proširila vlastitu djelatnost da nadilazi običnu festivalsku mašineriju. Krenimo prvo od samog festivala i lokacije na kojoj se festival održava. ATP festivali su smješteni u odmaralištima (prvi je održan u Pontins Holiday Camp, Camber Sands), te publika uz kartu za festival zapravo kupuje i smještaj u bungalovima/sobama čime se postiže onaj najvažniji element festivala- intimnost među publikom.   Ta se intimnost potom nadograđuje s konceptom odabira line upa. Naime, line up kreiraju domaćini koje je odabrala organizacija ATP, npr. Portishead je domaćin festivala i oni kreiraju line up. Publika time biva izazvana da prouči nešto o bendovima koje pozivaju njihovi domaćini, dobiva se faktor iznenađenja,iščekivanja, stalne komunikacije s publikom, ali ne samo to- pozvani izvođači se potrude napraviti nešto van uobičajnih gabarita, djelomično iz zahvale prema domaćinu,a djelomično zbog duha ATP-a.   Ekskluzivni nastupi izvođača su dio filozofije ATP-a. Najbolji primjer jest Caribou i njihov nastup na ATP New Yorku 2009.godine. Povodom tog nastupa sastav je proširen na 11 glazbenika pod radnim imenom Caribou Vibration Ensemble, a koncert je snimljen. Zatim je na velikoj turneji Cariboua objavljen samo kao vinly, a ovih dana možete besplatno preuzeti taj genijalni snimak, zahvaljujući dobrim ljudima iz ATP-a i ekipi iz Cariboua.   Organizatori ATP-a se nisu htjeli ograničiti da se festival održava jednom godišnje na istoj lokaciji, već su proširili aktivnosti i poslovanja diljem svijeta u različitim formama nastupa s uvijek drugačijem pristupu kreiranju line upa u dosluhu s odabranim domaćinima( slično nadilaženje ograničenja festivala radi EXIT sa svojim projektom Share Conference koji se prvi puta održao 2011. godine u travnju u Beogradu).   Ujedino festival nastoji nadići dominaciju glazbe kao umjetnosti te se širi u formi prezentacija knjiga, održavanje projekcija filmova,izložbama i ujedino domaćinstvima od strane filmskih redatelja poput Jima Jarmusha koji je bio domaćin ATP-a2010.godine u rujnu u New Yorku. ATP organizacija ne gaji marketinške obračune s kolegama, te su upravo oni domaćini jednog stagea na izuzetnom Primavera Sound Festivalu u Barceloni.   Odnos s publikom organizacija održava preko svoje online zajednice na kojoj se mogu tražiti slobodna mjesta u bungalovima i tipkati koješta drugo, ali komunikacija je neprekidna. Involviranje publike u festival je dovedeno do vrhunca 2007.godine kad su svim pohoditeljima festivala omogućili da nominiraju izvođače koje bi htjeli gledati i slušati. ATP Priča se nastavlja kroz sestrinski događaj koji se rotira diljem svijeta pod nazivom pjesme benda The Velvet Underground koja se našla na singlici All Tomorrow's Parties objavljenoj 1966.   Prvi I'll Be Your Mirror održan je u Tokyu 2010. godine. U kreiranju line up-a sudjeluje gost glazbenik i sama organizacija festivala. Tako je drugi I'll Be Your Mirror festival održan u predivnom koncertnom porostoru Alexandra Palace u Londonu bio kombinacija odabranih izvođača od strane Portisheada i organizatora koji su za tu priliku doveli zaista posebne goste: Grinderman & PJ Harvey.   Traje dva dana i očito je bio usmjeren na širu publiku. Naravno, ATP nije fokusiran samo na festivale, tokom godine na različitim lokacijama organiziraju koncerte,i poseban koncertni program koji ide od 2005.naziva Don't Look Back. Ideja je da glazbenici odsviraju svoje najpoznatije albume u redoslijedu pjesama kako su objavljene na albumu.   Da spomenemo neke koji su participirali: The Stooges ('Funhouse'), Belle & Sebastian ('If You're Feeling Sinister'), Gang Of Four ('Entertainment'), i Ennio Morricone (classic film soundtracks). Uz sve to, u sklopu slobodno možemo napisati firme ATP radi i ATP Recordings. Custom Made je još jedan vid povezivanje s izvođačima ali preko izdavačke kuće. Naime, odabrani bendovi odabiru po četiri pjesme(jednu staru, jedu novu, jednu obradu, i jednu obradu od strane benda.   Oduševljenje konceptom je poprimilo tolike razmjere da je redatelj Vincent Moon odlučio snimiti 4 kratka filma o festivalima i to iz perspektive fana. Naravno, to nije sve. Kako bi se omaž mogao dovršiti i dati na besplatno gledanje, fanovi su zamoljeni da doniraju sredstva.   U nadi da će se u našim srednjim školama uvesti obavezna eskurzija na Monte Paradiso i Seasplash u Puli pozivam vas da pogledate dokumentarac o ATP koji je objavljen 2009.godine. I da svi skupa malo više promislimo o kulturi festivala.  

Hrvoje Magić

Pročitaj »

Život u mongolskim ravnicama

Mongolija

Na mongolskim ravnicama tijekom zime nomadski stočari i njihova stada generacijama preživljavaju u surovim uvjetima i niskim temperaturama koje se spuštaju i na minus 30 stupnjeva celzija. Zadnjih godina njihov tradicionalni način života sve više ugrožava, zamislite, upravo globalno zagrijavanje.

Pročitaj »

Koje EKO knjige pročitati?

unutarnji_svijet_zivotinja

Po prvi put preporučujemo vam eko knjige.  Mateja Penava vas je uputila na filmove koje smo pogledali na Zagreb Dox, ja ću vam  predložiti jedno štivo za pročitati.

Pročitaj »