Radio Student Radio koji (ni)je za svakoga!
Kraći rektorski mandat, trasparentnije financiranje sveučilišta i izbacivanje studentskih predstavnika iz procesa izbora dekana i rektora – neke su od ključnih odredbi novog Nacrta zbog kojih se nižu reakcije.
Piše: Iva Habek
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs predstavio je Nacrt novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. O njegovim odredbama i promjenama koje bi njegovim usvajanjem zadesile visoko obrazovanje i znanost u ovotjednom smo Studomatu razgovarali s novinarom portala srednja.hr, Dujom Kovačevićem.
Još prije više od 10 godina, za vrijeme svog prvog mandata u Vladi Jadranke Kosor, ministar Fuchs htio je redefinirati rad visokoškolskih institucija te preobličiti ulogu i djelovanje sveučilišnih tijela. No, ti zakonski akti tada nisu zaživjeli niti su bili usvojeni pa je Ministarstvo znanosti i obrazovanja sada predstavilo Nacrt novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti pred kojemu je tek javno savjetovanje.
Okolnosti su se promijenile pa aktualni Nacrt, kako kaže ministar Fuchs, ne treba poistovjećivati s onim starim, nezaživljenim aktima. Ipak, nešto im je zajedničko – u središtu su im programski ugovori. Kako je riječ o pojmu kojima je mnogima nepoznat, Kovačević nam je otkrio zašto su programski ugovori toliko važni.
Pravednije financiranje
„Programski ugovori su novi način financiranja javnih Sveučilišta – to bi značilo da bi odsada svako javno sveučilište i institut moralo potpisati ugovor na razdoblje od tri godine, i ti ugovori bi se trebali sastojati od tri komponente: osnovne, to je novac potreban da neka ustanova funkcionira; razvojne, što se odnosi na sredstva za ostvarivanje strateških ciljeva; i izvedbene koja se odnosi na sredstva koja ustanovi daje na temelju toga koliko je prije bila uspješna u ostvarivanju ciljeva utvrđenih programskim ugovorima”, objašnjava Kovačević.
Kovačević ističe da je fokus programskih ugovora na pravednijoj raspodjela novca po sveučilištima. Sad je, kaže, zastupljena samo osnovna komponenta tih ugovora pa je Sveučilište u Zagrebu uvijek u boljoj financijskoj poziciji jer dobiva više novca – zbog više studenata i zaposlenika.
Prema novom Nacrtu, Senat i rektor i dalje bi upravljali Sveučilištem, ali bi njihov rad nadziralo sedmoročlano Sveučilišno vijeće.
„Sveučilišno vijeće imalo bi šire ovlasti od sadašnjeg Sveučilišnog savjeta. Donese li se Zakon, Vijeće bi moglo pokrenuti opoziv rektora. Osim toga, Vijeće bi trebalo biti korektiv u smislu financiranja i država bi vidjela gdje se troši javni novac”, naglašava Kovačević.
Rektori bi, umjesto dosadašnja dva mandata, imali na raspolaganju samo jedan mandat od šest godina. Kovačević smatra da je to dobra odluka jer će budući rektori morati biti jasniji u rektorskom programu i djelovanju te neće biti prostora za toliko stihije i fušarenja. Napominje da će za novoizabranog rektora Stjepana Lakušića, koji će u listopadu zasjesti na čelo zagrebačkog Sveučilišta i zamijeniti aktualnog rektora Damira Borasa, važiti trenutne odluke pa će mu prvi mandat trajati četiri godine.
Izgubljen legitimitet
Zaživi li Zakon, studentski predstavnici u Senatu i na fakultetima više neće moći sudjelovati u izboru rektora i dekana. Podsjetimo da je u Senatu u nedavno održanim rektorskim izborima sudjelovalo 12 studentskih predstavnika, što je 15% ukupnih glasova.
„Ova se novost može promatrati iz dvaju kuteva. Prvo, vidjeli smo prepuno situacija u kojima su se studentski predstavnici, takoreći, prodavali jednom ili drugom kandidatu, a upravo studentski predstavnici mogu presuditi u izboru rektora. S druge strane, to je poruka Ministarstva da je odustalo od mladih, od studenata. Koji je glavni problem sa studentskim predstavnicima – je li problem to što se oni prodaju ili što misle da se mogu prodati? Tu je problem – studentski predstavnici nemaju nikakav legitimitet jer njih obično izabere samo 10 do 15 posto ukupnog broja studenata nekog sveučilišta”, ističe Kovačević i dodaje da Ministarstvo ne bi smjelo odustati od ideje da se studentskim predstavnicima vrati legitimitet.
Nove akademske titule
Usvajanjem ovog Zakona najopipljiviju promjenu osjetili bi studenti i studentice stručnih studija. Što o najavljenom prelasku visokih škola u veleučišta te novim akademskim titulama misle u Vijeću veleučilišta veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske, upitali smo Filipa Marinovića.
„Mi smo ispred Vijeća posebno zadovoljni segmentom koji se odnosi na izmjene akademskih naziva. Nakon pet godina bismo umjesto dosadašnjeg stručnog specijalista postali stručni magistri, što je napokon ispravak jedne nelogičnosti koja je još davno napravljena”, kaže nam Marinović te ističe da im ta promjena nosi veću prepoznatljivost na međunarodnoj razini te mogućnost upisa poslijediplomskih studija.
Visoke škole samo će administrativno, birokratski, postati veleučilišta, dok im se kurikulum neće mijenjati – dakle, prelazak ne bi donio bitne razlike za studente i studentice.
Kovačević na kraju zaključuje da bi ovaj Zakon, usvoji li se, bio velika promjena propisa u resoru. Važeći zakon u ovoj domeni datira, naime, iz 2003. Imao je on više izmjena, ali kako kaže naš sugovornik, te promjene nisu bile konkretne.
„Ovaj Zakon jest promjena, ali definitivno ne predstavlja sveobuhvatnu promjenu u sustavu jer se rupe u resoru znanosti i obrazovanja ne mogu pokrpati nijednim zakonom, propisom… Za početak je potrebna promjena klime, atmosfere i mentaliteta”, zaključuje, među ostalim, Kovačević.
Što je Duje još rekao o autonomiji, Senatu Sveučilišta u Zagrebu i ishodima učenja na fakultetima, poslušajte u ovotjednom Studomatu.
Dodajmo još da se nižu reakcije na ovaj Nacrt Zakona. Sveučilište u Rijeci kazalo je da podržava programske ugovore i veću odgovornost uprave, no smatraju da se studentske predstavnike ne treba dokidati za pravo glasa u izboru dekana ili rektora. S druge strane, zagrebačko Sveučilište objavilo je da u cijelosti odbacuje Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Zagrebački senatori oštro po Nacrtu
Reformske pothvate u ovom Nacrtu zagrebački senatori smatraju ‘isforsiranima’ te ih doživljavaju kao prekid kontinuiteta te kao povredu stečenih prava, ustavno zajamčenih, ali i onih osiguranih dosadašnjim propisima. Brine ih osnivanje Sveučilišnog vijeća koje bi postalo ‘upravljačko’ te moglo pokrenuti opoziv rektora. Nacrt svojim odredbama, smatraju, narušava sveučilišnu autonomiju, ugrožava akademske slobode te negativno utječe na profesionalno dostojanstvo nastavnika, ali i ulogu studenata.
Izdvojimo još da senatori ovom Nacrtu zamjeraju to što ‘sasvim suprotno svoj dosadašnjoj normativnoj stvarnosti i praksi na prvo mjesto stavlja visoko obrazovanje, a na drugo znanstvenu djelatnost’. U obrazloženju se pitaju poručuje li se time da ‘znanstvena djelatnost jest drugotna i da nju stvara visoko obrazovanje, a ne kao do sada da visoko obrazovanje proizlazi iz znanstvene djelatnosti kao prvotne i najvažnije kategorije’.
Istovremeno, senatori iskazuju naklonost prema jednom drugom dokumentu – Nacrtu zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je, tvrde, izradilo Povjerenstvo Nacionalnoga vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.
Obrazloženje Senata zagrebačkog Sveučilišta kojim odbijaju Nacrt Fuchsovog Zakona prostire se na tridesetak stranica, a možete ga pročitati ovdje.
