Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Nesreća nikad ne dolazi sama
arka

Nesreća nikad ne dolazi sama

„Kiša se slijevala kao da je netko otvorio sve ustave na nebu.“ Iako bi ovu rečenicu mnogi najprije smjestili u neki novinski članak koji izvještava o obilnim količinama kiše koje su pale na glavni grad Hrvatske i potopile podrume, ulice i podvožnjake, ona je zapravo posuđena iz Knjige postanka, iz Biblije. 

 

Piše: Paulo Simić

 

A smještena je u priči o Noinoj arci. Priči koja je poznata gotovo svima, neovisno o vjerskom opredjeljenju. Ukratko, Bog je odlučio kazniti ljude zbog njihove sebičnosti i pokvarenosti pa je poslao kišu, tj., potop koji je trajao 40 dana i 40 noći. Čitava je Zemlja bila poplavljena, a jedini koji su za to vrijeme bili na sigurnom bili su Noa i njegova obitelj te po jedan mužjak i ženka od svake životinjske vrste, sklonjeni u velikoj arci koju je upravo Noa izgradio poslušavši Božju riječ.

 

HINA

HINA

 

Podsjetnik na priču iz Biblije ne stoji ovdje kako bi poslužio kao argument tezi da je obilna kiša prošlog petka bila Božja kazna Zagrepčanima. Mada je jedan Zagrepčanin, čiji je posao da se brine o dobrobiti svih ostalih Zagrepčana, dan nakon poplave zaustio Božje ime pitajući čime se to on Bogu zamjerio. Po odgovor na to pitanje Milan Bandić će morati kod kardinala Bozanića. Tamo može pokušati posegnuti za starom crkvenom praksom kupovine oprosta grijeha. Čak i da u tome uspije, to mu neće biti od pomoći,  jer oprost grijeha više ne može dobiti od stanovnika grada Zagreba. A njima se itekako zamjerio. Zbog zapuštene i rijetko obnavljane gradske infrastrukture, nerazumnog trošenja gradskog novca, stvaranja klijentelističke mreže po gradskim poduzećima. I još brojnih drugih razloga, ali tri spomenuta razloga dovela su do toga da usprkos prirezu od 18 posto i ostalih poreznih davanja, Zagrepčani ne samo da ne mogu dobiti kvalitetne komunalne usluge, već se i gradski asfalti često urušavaju, a vodovodne mreže cure.

 

I tako, kad se nad hrvatskom metropolom spusti jaki pljusak, stanovnici Trnja na primjer, strahuju da njihove kuće ne dožive sličnu sudbinu kao one u Gunji 2014., a takav je scenarij spriječen zahvaljujući hrabrim pojedincima koji su provalili u ustavu Hrvatskih voda. I kao nagradu dobili uhićenje slično onomu kakvo je dobio i George Floyd.

 

tihomir-blagus-uhićenje-735x400

 

Možda će oni koji povuku paralelu sa pričom o Noinoj arci zaključiti kako su potopljene zagrebačke ulice kazana Milanu Bandiću za njegov loš rad i gotovo dva desetljeća nečinjenja ničega. No, zanimljivo je kako i jedno i drugo na najbolji način pokazuje upravo Bandićevo retoričko pitanje „Čime sam se to ja Bogu zamjerio?“ I to na primjeru još jedne knjige. Ovaj put nije Biblija, već knjiga Ronalda Ingleharta i Christiana Welzera (2007.) pod naslovom „Modernizacija, kulturna promjena i demokracija“. U njoj se modernizacija opisuje kao proces koji se, između ostalog, ogledava i u čovjekovom postepenom povećanju kontrole nad prirodom. Pa tako kada objašnjavaju zašto je kod seoskog stanovništva religioznost veća nego kod onog gradskog, navode primjer poljoprivrednika koji u neka davna vremena nije mogao učiniti ništa više doli posaditi biljku i čekati da padne koja kap kiše s neba (ne bi li mu izrastao plod). U tom čekanju on je bio bespomoćan, pa bi se onda molitvom obratio nebesima očekujući dobre vijesti. U moderno doba, poljoprivrednik može unaprijed saznati kakvo ga vrijeme čeka uz pomoć meteorologa i sukladno tome valjano reagirati. Ako se najavljuje sušno razdoblje može uključiti prskalice, pripremiti sustav navodnjavanja ili iskoristiti se nekim drugim tehnikama kako bi doskočio problemu. Zbog tog osjećaja kontrole, stupanj religioznosti u suvremenim je društvima vidno manja.

 

youtube

youtube

 

Ako ste pak gradonačelnik, i ako vam meteorolozi par sati prije najave obilan pljusak, onda bi trebali, putem nadležnih gradskih službi, iskoristiti alate koji su vam na raspolaganju (ili bi vam trebali biti na raspolaganju, ako vodite brigu o gradskoj infrastrukturi), kako bi pravovremeno reagirali. Bilo da se radi o kanalizaciji, sustavu odvodnje, ustavama Hrvatskih voda i ostalo, sve u cilju eliminacije potencijalnih šteta i čuvanja stanovnika van životne opasnosti. Ako to nije slučaj, onda je pitanje kako ste dospjeli u istu onu poziciju kao i gore spominjani poljoprivrednik koji bi u slučaju lošeg vremena (a koje bi mu uništilo usjeve), pogledao u nebo i rekao „Čime sam se ja to Bogu zamjerio?“ Baš kao što se to pitao i Milan Bandić, s tim da se poljoprivrednik nije mogao osloniti na nikakve dodatne alate ili razrađene sustave. Gradonačelnik glavnog grada u 2020., itekako može. Ili bi trebao. Međutim, gradonačelnik Zagreba razbija glavu o tome je li kiša bila poruka od dragoga Boga kao što je to bila u priči o Noinoj arci. Pojeo ga je taj osjećaj bespomoćnosti.

 

Ako ništa drugo, možda nam je sad bar malo jasnije zašto nekadašnji član Saveza komunista, pa socijaldemokrat, često izgovara Božje ime. Možda nije stvar samo o ‘prevrtanju kaputa’ i o dodvoravanju Kaptolu i domaćoj desnici.

 

dimitrije-pantic487-1

 

Za kraj, još jedna anegdota. Dimitrije Pantić, glavni lik filmskog serijala „Tesna koža“, nerijetko je svojim ukućanima iznosio žalopojke o tome „kako mu odbijaju od plate, i za zemljotres, i za poplavu, i za sušu i kredit.“ Eh, da ga sad čujem, možda bi promijenio mišljenje. No, zato su se riječi njegove majke pokazale točnima kada je izjavila čuvenu repliku: „Vama ni Bog Otac više ne može da pomogne.“