Radio Student Najavljuje:
Naslovna > RS Mashup > Otpisani Zubčić
zubčić

Otpisani Zubčić

Hrvatska ne voli sport. Hrvatska voli pobjednike i euforiju oko sporta. Filip Zubčić to je itekako osjetio.

 

Autor: Ivan Lukač

 

Hrvatska je zemlja koja ne ulaže u sport na sustavan i samoodrživ način. Državi je sport, što je ova korona situacija pokazala, kao zadnja pjesma na albumu. Onako, napisana u zadnji tren, stavi je da popuni broj ako postane hit, super, ako ne, nema veze ionako je tu ‘reda radi’. Sportu u Hrvatskoj često se dogodi ona varijanta kad ljudi zavole pjesmu. Hrvati onda zavole pjesmu, ona postane hit, svi je znaju, euforija je oko nje i onda samo nestane te se čeka drugi hit. Tako je i sa sportom. Hrvati ne vole sport. Volimo pobjednike i euforiju oko sporta. Rukomet je idealan primjer. Rukomet je hit svakog siječnja onda euforija splasne i čeka se sljedeće prvenstvo kada će opet postati hitom. U skijanju su svi mislili da kada u mirovinu odu hitmejkeri Janica i Ivica, više nećemo imati nikog te da je taj sport za Hrvatsku (osim za nas koji stvarno pratimo skijanje) gotov, odnosno upisan zlatnim slovima u povijesne knjige gdje će tamo ostati. E pa ta knjiga polako dobiva epilog s novim zlatnim slovima.

 

zubcic1

 

Hrvatski graf praćenja skijanja je vrlo jednostavan. Na dnu se nalazi kategorija Nebitno, a na vrhu Kostelići. Većina hrvatskih skijaša nalazila se na nekoj sredini grafa. Izuzev Ane Jelušić koja se vrhu grafa približila drugim mjestom na Sljemenu i Natka Zrnčića-Dima koji ima broncu sa SP 2009. iz kombinacije, ali je s Ivicom dijelio vrh u kombinaciji u Chamonixu 2011. Sve su to su bili one hit wonderi . No nitko se vrhu grafa nije približio kao Zubo sad. Nakon Adelbodena gdje se prvi put popeo na postolje najedanput je postao bitan. Prijatelji koji inače ne prate skijanje izjavili su da će opet početi pratiti jer sad opet imamo nekog na vrhu i opet je zanimljivo pratiti skijanje. Iako je bio stalno tu negdje no nikad na vrhu. Tek kad se popnete na vrh postanete zanimljivi. Bio je to dokaz da je skijanje dobilo svoj novi hit, ali Zubčićev put ka vrhu nije bio jednostavan no idemo redom.

 

Za Zubčića je većina javnosti prvi put čula kada je krajem 2014. na strmoj i ledenoj stazi u talijanskoj Alta Badiji došao do sjajnog sedmog mjesta. Naravno mediji su sljedećih dana bili u potpunoj euforiji. Novi Kostelić, Ivica dobio dostojnu zamjenu i ostale slične besmislice. Od tog plasmana pa sve do Adelbodena Zubo je nestao iz medija. Punih pet godina i 2 mjeseca. Par mjeseci prije tog prvog postolja mnogi su ga proglasili propalim talentom , skijašem koji nikad neće dosegnuti svoj puni potencijal. Dočekan je na nož javnosti kada je izjavio da nema skijaškog uzora nego želi biti sam sebi uzor (naravno javnost je smatrala da ako ne navede Ivicu kao uzora da je to pljuvanje i nepoštovanje prema velikanu). Ništa ga nije zanimalo osim da se probije na vrh zajedno sa svojim timom (u taj tim ubraja se i Ivica koji je stručni savjetnik reprezentacije).  Stalno je bio tu negdje u najboljih 30, ali s tim se on nije mogao zadovoljiti kao ni Hrvati koji uspjeh gledaju samo kroz onaj gornji dio grafa, a to su Kostelići. Znao je da može, ali to je tek trebao pokazati rezultatima. Njegov stil skijanja je agresivan, skija na rubu i gotovo na svakom zavoju izgleda da će ispasti. Često je znao ostati bez snage u donjem dijelu staze, a onda se sve to promijenilo u 2020. Postao je fizički najspremniji skijaš u svjetskom kupu, doslovno puca od snage, postao je taman onoliko agresivan da više ne griješi u zavojima, a u glavi je sazrio i više ne izgara od želje. Sva ta zrelost dovela ga je do prvog postolja, a zatim i prve pobjede u karijeri u japanskoj Naebi u 6 ujutro po našem vremenu. Sezonu 2019./2020. završio je kao treći veleslalomaš svijeta. Uoči početka ove sezone bilo je pitanje može li nastaviti u istom ritmu, može li opet se boriti s najboljima. Odgovor je da može jer on sad spada među najbolje.

 

zubb

 

Pobjedom i postoljem u Santa Catarini došao je do razine Kostelić na grafu praćenosti. Prenese li ovu briljantnu veleslalomsku formu i na slalom kroz narednih par sezona postat će ozbiljan konkurent za veliki kristalni globus. Zubo je nekoliko godina sam nosio hrvatsko skijanje(uz pomoć Mateja Vidovića koji ipak nikad nije bio talent poput Zubčića) tad kad ga šira javnost nije pratila i govorila o njemu kao propalom talentu. Svo to vrijeme Zubo je sazrijevao i vukao hrvatsko skijanje. Sad je postao hit i bit će još nekoliko sezona. A onda? Onda će i on ući u knjigu sa zlatnim slovima, a bijelu pozornicu će ostaviti hitovima koji tek dolaze poput Rodeša, braće Kolega ili Zrinke Ljutić.  Zubo je još jedan fenomen hrvatskog sporta dokaz da u sportu nema pravila i nema granica. Njegovi najbolji dani tek dolaze i još puno puta ćemo skakati ispred televizora kad se u desnom kutu pokaže zeleno vrijeme.