Naslovna > Glazba > Parov Stelar oduševio Zagreb
parov stelar

Parov Stelar oduševio Zagreb

Fenomenalni Parov Stelar dokazao je zagrebačkoj publici kako Electro-swing nije mrtav.

 

Prošli petak, poznati austrijski bend Parov Stelar posjetio nas je u Zagrebu u maloj dvorani Doma Sportova nakon i ne tako duge pauze – prošlo je svega dvije i nešto sitno godine od, po meni, jednog od lošijih koncerata 2014. godine. Osim loše organizacije i ozvučenja te vrlo upitne modne revije koja je prethodila koncertu, sam bend djelovao je kao da se nalazi na nekom trećerazrednom ljetnom festivalu gdje jedva čeka da odradi svirku i skoči u najbliži plićak zaboraviti na sve svoje probleme i uživati na suncu.

 

No ovaj petak dogodilo se nešto novo, nešto divlje. Parov Stelar bio je fenomenalan, ali krenimo redom.

 

Bez prevelikih očekivanja došao sam par minuta do 22.00h ispred Doma sportova te slijedio vijugavu stazicu alkoholom veselih ljudi prema ulazu u dvoranu. Sreo sam par poznanika koji su, klasično hrvatski, gunđali neposredno prije koncerta koliko su morali iskeširati novaca za njihov voljeni bend , no ovaj puta bili su u pravu.

 

Cijena je zaista bila astronomska, čak 280 kn fanovi su morali izdvojiti za energični electro-swing ples, dok su svi zaboravljivi morali pronaći 330 kn na da koncerta kako bi ostvarili pravo ulaza.

 

Izlazak voljenog benda bio je popraćen dugim povicima oduševljenja i uz energični pljesak koji se vrlo brzo izgubio nadjačan prodornim no predivnim glasom pjevačice Cleo. Na pozornici se mogao vidjeti savršeno uigran sedmeročlani bend sastavljen od gitarista, bubnjara, već spomenute pjevačice te tri kralja na trombonu, trubi i saksofonu koji su naše nožice savršeno vodili i pružali nam onaj osjećaj koji može samo electro-swing postići. Šef benda, samozatajan Marcus Füreder, gospodin po čijem je umjetničkom imenu ovaj bend dobio ime, s povišene pozicije i okružen brdom konzola i računala promatrao je svoje članove benda i rasplesanu publiku.

 

Počevši s pjesmama „The Lonely Trumpet“ i „Hit Me Like A Drum“ postepeno su uveli publiku u novi svijet. Već tada se polako vidjelo zašto se Parov Stelar voli vraćati u Hrvatsku – publika je bila u plesnom deliriju već u prvih 5 minuta koncerta, što kada usporedim sa koncertom Parova Stelara na Sziget Festivalu prošle godine prikazuje koliko smo zapravo kao nacija opušteniji i puštamo dobroj glazbi da nas vodi, a ne glumimo „drvene Marije“ dok se ne pojavi pjesma koju znamo ili dok peta runda vodenaste pive nije napokon lupila.

 

Zatim su nam uslijedili sami hitovi „I need Love“, „Booty Swing“, „Clap your hands“ te još neobjavljena pjesma „Cuba Libre“ koju je Cleo tako dobro otpjevala da , osim što sam se uspio naježiti (a uz količinu rasplesane publike nije moglo biti hladno), natjerala me da čekam novi album kao što mala beba moli za čokoladu u nedostatku šećera. Ak ništa, samo zbog te pjesme, vidjet ćemo ostalo, no vjerujem ja u njih.

 

Ostatak pjesama bilo je vrlo teško zapamtiti jer su poput rijeke prelazile iz jedne u drugu bez puno zastajkivanja, a zapisivati je bilo nemoguće jer to bi značilo vratili se u stvarnost i smiriti rasplesani um. Cijeli koncert nije dugo trajao – svega sat vremena i kojih 40 minuta no uz toliko plesanja mislim da bi samo profesionalni plesači izdržali duže. Sam bend bio je oduševljen zagrebačkom publikom te se Marcus u jednom navratu spustio među svoje kolege na pozornici i ispričao nam kako ga već godinama srce veže uz Hrvatsku i našu predivnu obalu. Naime, od malena dolazi obnoviti energiju brčkajući se u našem moru te je nakon izrečenog sljedeću pjesmu povetio svm Hrvaticama i Hrvatima. Osjećaj povezanosti mogao se osjetiti još više kada su nam obećali kako će svakako doći ponovo te kada su izašli na drugi, dodani i neočekivani bis jer fanovi jednostavno nisu htjeli ići doma.

 

Od stvari koje su mogle biti bolje spomenuo bih samo ozvučenje, jer je na rubnim dijelovima dvorane glas pjevačice bio toliko raspršen i nekonzistentan da su se svi ljudi gurali prema sredini, a na periferiji su ostali samo vječiti koncertni brbljavci i oni koje jako smeta gužva dok plešu. Nakon što sam se više približio pultu gdje ton-majstor čini svoju magiju tada sam zaista osjetio punu snagu benda. No, mislim da ne treba nikoga kriviti za to, sama konstrukcija male dvorane Doma Sportova i pozicija pozornice puno su utjecale na to.

 

Usput, cijena piva od 20 kuna i garderobe od 8 kuna govore nam da su i organizatori odlučili biti solidarni sa povećanjem cijena ugostiteljima, što su svakako mogli malo bolje promisliti. Svu sreću da publici nije bila potrebna nikakva tekuća supstanca, dovoljno snažno bilo je sto minuta opijenosti zvukom.

Piše: Domagoj Kenda