Naslovna > Kolumne > Politička fikcija?
Veep-S03-Keyart-16x9-1

Politička fikcija?

Pokušao sam dobiti neke konkretne informacije od nekolicine naših političara u jeku predizborne kampanje.

 

Obožavam gledati američku političku komediju Podpredsjednica (Veep). Selina Meyer je podpredsjednica Sjedinjenih Američkih Država, bez realne moći i vrlo često predmet ismijavanja svojih kolega. Iako pokušava provoditi konkretne javne politike, najčešće doživljava ogroman neuspjeh zbog svojeg nevjerojatno nesposobnog osoblja, ili zbog raznih političkih podmetanja i ucjena. Usporedno sa sezonama emitiranja, raste joj politička moć i utjecaj te se ubrzo nađe usred predsjedničke kampanje. I tu se stvari zahuktavaju. Tim Veep mora organizirati televizijske intervjue, pojavljivanja na raznim svečanostima, diplomatske posjete i predsjedničke debate. Ukratko, zadatak njenog izbornog stožera je privući birače i osigurati joj pobjedu na predsjedničkim izborima. Radnja ove HBO-ove političke satire podcrtana je smiješnim i dinamičnim dijalozima likova, neugodnim situacijama i jednako neugodnim replikama. Serija je pametno koncipirana, pametna općenito i ima života.

 

Već se neko vrijeme ne mogu oteti dojmu da Podpredsjednica, u paketu sa serijama političke tematike poput danskog Borgena i Netflixove Kuće od karata dosta dobro opisuju politički sustav i općenito političko ponašanje i u našoj zemlji. Iako fiktivne, pružaju pogled na ono što se dešava iza kulisa TV studija, stranačkih skupova i ureda političara. Budući da radnja redovito u nekom trenu svoj fokus ima na predizbornoj kampanji, prikazuju se razne tehnike privlačenja potencijalnih birača. Poruke, slogani, bedževi, spinovi, slikanja i obraćanja, dijeljenje letaka i debate, televizijski i novinski intervjui, stranački i izborni skupovi… Mašinerija političkog marketinga je ogromna i inovativna.

 

Teorija liberalne demokracije kazuje kako je sama demokracija stvarna kada uključuje sudjelovanje upućenog i racionalnog biračkog tijela, piše analitičar političke komunikacije Brian McNair. U prijevodu, građanin je racionalni birač koji s podlogom svojeg obrazovanja upija dostupne informacije (medijski lansirane) i vrši odgovarajući izbor. U teoriji, rekoh. Talijanski analitičar Bobbio okrivljuje obrazovni sustav za neuspjeh: on smatra da institucije obrazovanja ne “proizvode” racionalne birače: ljudi su nekritički, nesposobni interpretirati i filtrirati političku propagandu, ne razumiju demokratske institucije i procese, već su podložni manipulacijama političara.

 

Kao dobar građanin, prije naših skorašnjih parlamentarnih izbora, odlučio sam se iz prve ruke informirati o tome što nam se nudi ovog izbornog ciklusa. Na skupove HDZ-a nisam hodao niti sam čuo da će se koji održati u mojoj blizini. Prolistao sam im izborni program, ali iz medija ionako stalno o tome slušamo. Obišao sam dva događanja. Prošli tjedan dobio sam poziv da dođem na druženje s Ivom Kvakić, nositeljicom liste u prvoj izbornoj jednici stranke ZA GRAD. Došao sam u četvrtak navečer u zagrebački The Movie Pub i tamo sreo malu skupinu simpatičnih mladih ljudi. Kvakić je odgovarala na pitanja malobrojne publike, predstavila svoj izborni program, koji je zapravo ugodno iznenađenje jer je – realan. ZA GRAD ne obećavaju brda i doline. Čini mi se da su više svjesni svog opsega djelovanja i po ulasku u parlament nude direktnu ulaznicu i građanima. S obzirom da je demokratska participacija osnova njihova postojanja, bit će zanimljvo vidjeti hoće li i u kojoj će mjeri uspjeti u svojim naumima. Koga zanima više, neka potraži na Internetu više informacija na mrežnim stranicama ZA GRADa i Ive Kvakić.

 

Ovaj sam tjedan također pohodio i sjedište SDP-a na Iblerovom trgu. Povod: premijerovo predizborno druženje s tviterašima. I tu sam vidio priliku da pokušam nešto doznati pored taktički napisanih PR priopćenja i izbornih programa prepunih pridjeva. S obzirom da me zanima politička komunikacija, pitao sam Zorana Milanovića o njegovom javnom komuniciranju. Prije četiri godine, s dolaskom na vlast, zabilježene su njegove nerazumljive izjave, latinske sentence, basne i poslovice, prepucavanja s novinarima. I onda je doživio retoričku transformaciju. Postao je kraći, jezgrovitiji, uljudniji, primijetili su analitičari. Zanimalo me stoji li iza toga Alex Braun, američki konzultant kojeg je unajmila stranka, a Forbes ga je proglasio “čarobnjakom za kampanje”. To sam ga i pitao. U prvi mah nisam percipirao što mi je rekao, tek sam naknadnim pregledom snimke s TweetUpa shvatio da je Alexa Brauna (osobu) proglasio kompanijom (Braun je stariji podpredsjednik konzultantske kompanije PSB), a pitanje je izbjegao u maniri pravog političara odgovarajući nadugačko i naširoko.

 

Premijer nam je još izvalio kako pravo nije znanost, obrazlagajući to tvrdnjom da su znanosti prirodne. Nepromišljena je to izjava čovjeka koji je magistrirao europsko pravo u Bruxellesu, a da pravo je znanost (provjerio sam) zna svaki akademski građanin: ono spada u područje društvenih znanosti, dominira cijelim poljem, a širi se na razne grane znanosti poput kaznenog prava, upravnog prava, trgovačkog prava i prava društava i tako dalje. Možda je Zoran Milanović bio umoran, upravo se bio vratio sa izvanrednog sastanka o izbjegličkoj ruti, u jeku je predizborne kampanje, a još uvijek vodi i Vladu. Međutim, kao premijer bi svakako trebao više paziti što govori i samo je potvrdio analitičare koji su ga kudili. Sam je još dobacio da je prestao biti pravnik zauvijek – sada je političar.

 

Sumarno, TweetUp nije polučio neke konkretne odgovore na šačicu dobrih pitanja, moderator je svima ubrizgao poveću dozu opće anestezije nerazumijevajući svoju ulogu. Većim dijelom je vodio monolog, gotovo u potpunosti ignorirajući pitanja koja su korisnici postavljali putem hashtaga #HrvatskaRaste. I da, tamo je bio i Boris Lalovac, ministar financija, koji uopće nije došao do izražaja. I na tom je testu teorija liberalne demokracije s fokusom na participaciju i racionalni izbor pala u vodu. Konkretnu informaciju na postavljena pitanja nismo uspjeli dobiti.

 

Saznaj više:

TweetUp #HrvatskaRaste snimka: https://www.youtube.com/watch?v=-Se2Hzdt0N8

Iva Kvakić i ZA GRAD:  http://www.ivakvakic.com/#kljucne-teme

Piše: Emil Čančar