Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Problem s navijačicama
1053418-but-im-a-cheerleader-1999

Problem s navijačicama

Navijanje ili cheerleading – natjecateljski sport ili samo jedan od motiva svakog američkog filma o tinejdžerima? Kako kulturološki gledamo na ideju cheerleadinga i koje su posljedice ekraniziranja pročitajte u kolumni naše urednice emisije Knjiški Moljac, Eme Marače.

 

Piše: Ema Marača

 

Ako ste ikada gledali film ili seriju koja se bavi američkim srednjoškolcima, vjerojatno vam je prva asocijacija na riječ “cheerleading” skupina djevojaka sa šuškavcima u rukama koje tijekom utakmice s ruba terena plesom bodre svoj sportski tim. Iako je isprva i zamišljen kao popratni događaj, navijanje se s vremenom razgranalo i danas označava nekoliko različitih aktivnosti. Gorespomenuta slika odgovara školskom ili fakultetskom navijanju, ali obrazovne ustanove mogu formirati i navijačke timove čija je jedina svrha natjecanje. Natjecateljsko ili All Star navijanje je tek nedavno afirmiran sport – od 2016. ima status probnog olimpijskog sporta. Posljednji stup navijanja predstavljaju profesionalne navijačice – njihov je posao zabavljati publiku sportskih klubova. Različite namjene podvrsta navijanja dovode i do bitnih razlika u tehnici: fizički su najzahtjevnije rutine All Star trupa, zasićene akrobacijama i gimnastikom, a pro navijačice naglasak stavljaju na ples i performans.

 

Kada je lik navijačice počeo gostovati na malim i velikim ekranima, sve te nijanse navijanja još nisu ni postojale. Ali, kada su različite podvrste poprimile svoj današnji oblik, našle su se u sjeni kulturnog naslijeđa u čijem stvaranju nisu sudjelovale.

 

Not Another Teen Movie (2001)

Not Another Teen Movie (2001)

 

Naime, od cijelog niza tipskih likova koji se pojavljuju u američkim teen filmovima na temu srednje škole, lik navijačice je onaj s kojim se najgore postupalo. Svjedok tome je plejada stereotipa koji prolaze kao karakterizacija tog tipskog lika i jačina s kojom su ukorijenjeni u kolektivnu svijest publike. Navijačice su besramno seksualizirane i prikazuju se kao ne pretjerano bistre djevojke koje nitko ne shvaća ozbiljno. Od morala im u pravilu ne nedostaje samo timskog. U lošijim ostvarenjima ideja navijačice funkcionira kao umbrella term koji pokriva razne osobine: zlobu, površnost, materijalizam, glupost, promiskuitet,… Ovisno o potrebama radnje, iz vrtloga osobina se odabiru one priči potrebne i prišiju liku. Tada je karakterizacija lika potčinjena ideji navijačice, a trebalo bi biti obrnuto: navijanje bi trebalo biti dodatna dimenzija lika, njegov hobi, a ne glavna odrednica nečije osobnosti.

 

Karakteriziranje likova na temelju hobija nije nužno loše, takav pristup i pomaže gledateljima u prepoznavanju tipskog lika (sportaš, štreber, član novinarske sekcije,…). Problem nastaje kada se labave smjernice shvate previše ozbiljno i mutiraju u isključive ideje, što rezultira jednodimenzionalnim likovima.
Osim toga, od svih mogućih hobija koji služe kao temelji tipskih likova samo je navijanje primarno ženska aktivnost i implicitno okarakterizirano kao bezvrijedan hobi. Isprazan, jer je lišen želje, jer sam sebi nije svrha. Navijačica ne navija jer to voli, nego jer voli pažnju i biti popularna – a navijanje joj to omogućuje.

 

Popularnost im ne jamči i omiljenost, čemu svjedoči podtip lika navijačice – zla navijačica. Ona si može priuštiti zlobu jer se nalazi na vrhu hranidbenog lanca svoje škole i taj sistem radi u njenu korist. Izgled, društveni status, “titula” navijačice i ozloglašenost se međusobno nadopunjuju – njezin se utjecaj praktički samoodržava, kao kakav perpetuum mobile. Ali, glavnim temeljem njezinog utjecaja uvijek ostaje dobar izgled.

 

50641084_101

 

Navijanje i je seksualizirano u tolikoj mjeri jer je obnašatelj te radnje najčešće fizički privlačna, izazovno odjevena žena. U filmovima u kojima je navijanje samo jedan od mnogih aspekata školskog ekosustava, navijačice su jeftini mamci za publiku. U kadru se na nekoliko sekundi prikažu kako u oskudnoj odjeći izvode nezahtjevne plesne pokrete, stuntove i piramide. Piramide se redovito i raspadnu nakon par sekundi zbog nepažnje jedne ili više navijačica, što potvrđuje njihovu nesposobnost i nekvalificiranost. Inzistiranje na seksualizaciji navijačica u filmu također smanjuje zahtjevnost njihove plesne rutine. Tehnički zahtjevniji navijački pokreti koji navijanju daju sportski legitimitet demonstriraju fizičku snagu i brzinu, koje nisu tradicionalno privlačne karakteristike kod žena. U konačnici nastaje zatvoren krug seksualizacije i seksizma, jer čim navijanju nedostaje akrobatska podloga, lakše ga je diskreditirati kao neozbiljnu aktivnost za žene.

 

Bring it on (2000)

Bring it on (2000)

Iako je danas navijanje jedan od rijetkih sportova gdje se svi spolovi natječu međusobno u miješanim timovima, navijači, u engleskom često posebno označeni kao male cheerleaders, izazivaju podsmijeh i na malom ekranu i van njega. Navijačka prošlost Phila Dunphyja iz Moderne obitelji je izvor poruge i još jedan dokaz njegovog manjka muškosti. Bring It On, koji nudi “pogled iznutra” u svijet navijanja problematizira odnos maskuliniteta i navijanja uvođenjem dva sporedna lika sportaša-homofoba. Oni istodobno sline za navijačicama i izruguju se njihovim muškim kolegama. Kada posvjedoče fizičkoj bliskosti između navijača i navijačice prilikom rutinskog razgibavanja za vrijeme treninga, jedan od sportaša predloži drugome da se priključe navijačkoj skupini kako bi mogli pipkati navijačice. Drugi odbaci taj prijedlog uz obrazloženje kako bi to svejedno bilo “gay”, jer bi se i dalje morali baviti navijanjem. U filmu se obje ideje – homofobija i diranje djevojaka u kontekstu sporta, ali iz primarno seksualne motivacije – vrlo očito osuđuju, ali taj kratki dijalog koji se desi u prolazu, na kraju scene, postavlja zanimljivu dilemu. Ako nagrada u obliku (nekonsenzualno seksualnog) fizičkog kontakta uspješno savladava “feminiziranost” navijanja i iznova učvršćuje maskulinitet jer afirmira seksualnu želju, je li u ovoj situaciji moralno bolje ili gore biti osoba kojoj cilj opravdava sredstvo?

 

Fired Up (2009)

Fired Up (2009)

 

Zadnja dva desetljeća je vidljiv pozitivan pomak u prikazima navijanja – filmovi iz serijala Bring It On nude kompleksniji pogled na taj svijet, a ovogodišnji Netflixov hit Cheer daje najsiroviji prikaz natjecateljskog navijanja. Taj dokumentarni serijal šalje jasnu poruku – navijanje je surov i težak sport. Ali, protivnici toga da natjecateljsko navijanje postane službeni olimpijski sport svejedno biraju ostati dezinformiranima. Dapače, redovito u pitanje dovode i sam status navijanja kao sporta. Kao argumente prilažu žive opise zgodnih navijačica sa šuškavcima u rukama, kojima kao da implicitno pripisuju (ne)kvalitete njihovih filmskih kolegica. Je li za te slike glavni krivac film ili realnost? Nije ni bitno. Važno je da oboje mogu i moraju pružiti alternativu.

 

Cheer (2020)

Cheer (2020)