Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Raspad još jedne vladajuće koalicije
treca

Raspad još jedne vladajuće koalicije

S novim radnim tjednim počinje i nova runda okršaja između dvije najveće stranke desnog centra – HDZ-a i Mosta. Iako su do jučer, prema riječima i jedne i druge strane, korektno surađivali, sada tvrde da više ne mogu zajedno.

 

Isto kao i prošle godine. Tada su se razišli zbog najnepopularnijeg političara – Tomislava Karamarka, a ove godine ponovno bi mogli na birališta zbog najnepopularnijeg poslodavca, Gazde, mnogi bi rekli, a on je, naravno, donedavni šef Agrokora – Ivica Todorić.

 

Most se, kao što smo imali priliku vidjeti i čuti, složio sa SDP-om oko toga da nekadašnji izvršni direktor Todorićeva koncerna – Zdravko Marić, ne može više raditi za hrvatsku Vladu. I to zbog brojnih nemilih događaja koji su snašli najveću hrvatsku kompaniju, a koje je Marić, prema sudu oporbe, prešućivao i zataškavao. Za svoj su stav platili svojim mjestima u Vladi. Odlukom premijera Plenkovića, Most više nema nijednog ministra, pa čak ni državnog tajnika. A ubrzo bi mogao ostati i bez predsjednika Sabora. HDZ je, pomalo iznenađujuće, već skupio 79 potpisa za opoziv Bože Petrova s čelnog mjesto hrvatskog parlamenta. Iznenađujuće je to što su se među tih 79 potpisa našli i oni zastupnika HNS-a i IDS-a, stranaka koje nikad ne bi strpali u isti koš sa strankom koja Hrvatsku vodi prema santi leda, kako bi rekao Ivan Vrdoljak, i sa strankom koje ne dijeli tekovine antifašističke borbe, kako bi rekli u IDS-u. No, kako predstavnici dviju navedenih stranaka tvrde, daleko od toga da žele biti dio nove HDZ-ove parlamentarne većine, usprkos njihovim ocjenama kako bi nas još jedni izbori koštali i vremena i novaca. I daleko od toga da žele podržati HDZ-ovog predsjednika Sabora, a najvjerojatnije bi to bio Gordan Jandroković, „politički kameleon“ koji redovno mijenja boje ne bi li sačuvao svoje mjesto u vrhu stranke.

 

Ali, isto tako ne žele ni da Petrov i dalje bude prvi čovjek našeg zakonodavnog tijela. Kažu da je svojom uskratom potpisa na premijerovu odluku o razrješenju Mostovih ministara uzurpirao vlast. Jesu li pri tom u pravu, to je pitanje za stručnjake ustavnog prava. Međutim, pitanje koje su tu nameće je: Što onda HNS i IDS žele? Jer prema svemu ovome, ispada da ne žele ništa ili još traže odgovor na ovo pitanje. Prema tome, staviti potpis na bilo čiji opoziv je besmisleno. Iako bi mnogi rekli da je gotovo sve što naši političari rade besmisleno. No,ovaj primjer sa dvjema strankama bliske SDP-u barem daje dobar argument za uvođenje instituta koji se naziva konstruktivno izglasavanje nepovjerenja.

 

Radi se o tome da nitko ne može opozvati izvršnu vlast bez da istovremeno ne bude predložen i izabran novi predsjednik vlade. Valja reći kako se konstruktivno izglasavanje nepovjerenja primjenjuje kada je u pitanje mjesto premijera, ali ne i kad se želi napasti predsjednika parlamenta. Međutim, nalazimo se u razdoblju kada politička nestabilnost i klimave vlade kod nas već pomalo postaje pravilo, a ne izuzetak, te kada zastupnici prilikom odlučivanja o jednoj važnoj poziciji kao što je mjesto predsjednika Sabora nimalo ne sagledavaju posljedice niti moguće rasplete do kojih bi mogle dovesti njihove odluke. Nije problem što pojedini zastupnici žele smijeniti predsjednika Sabora, već je problem to što, koliko smo dosad mogli čuti, ne kane podržati nijednog drugog kandidata kojeg misli predložiti inicijator opoziva, u ovom slučaju HDZ. Pa čemu onda zadavati dodatni udarac i ostaviti zakonodavno tijelo bez predsjednika? Isto tako, lako je moguće da se danas-sutra na isti način odlučuje i o budućnosti predsjednika Vlade.

 

Stoga ne bi bilo loše kad bi se razmislilo o uvođenju konstruktivnog izglasavanja nepovjerenja. Ne samo radi toga da vlade budu stabilnije, već i da političke osvete i sitni stranački interesi više ne izbijaju u prvi plan.

 

Piše: Paulo Simić