Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Radio Student > RS preporučuje: Glazba otprilike…
mixeta2

RS preporučuje: Glazba otprilike…

I zadnje na redu u ovom triptihu ne-top lista glazba. Jedna od najvažnijih značajki našeg radija svakako jest činjenica da glazbu svakodnevno biramo ručno, a valja naglasiti i da glazba koju vrtimo nije prošla psihološke studije raspoloženja i odobravanja radijskih ‘klijenata’.

 

Zato ćete na 100,5FM uvijek čuti nešto novo, drugačije i spontano, ali prije svega alternativno i kvalitetno. Podsjetimo, ovo nije top lista najboljih izdanja prijašnje godine, ovo je lista glazbe, stare i nove, koja nam je olakšala i uljepšala godinu unakaženu pandemijom i potresima. Pa krenimo!

 

Ivan Vlašić, glavni urednik

 

Idles – Ultra Mono 

 

download (4)

 

Odličan album Bristolskih Idlesa, možda i najbolji u njihovoj karijeri, međutim prošle godine sam najviše slušao ISIS – Oceanic, album koji je izašao još 2007. i koji me u neuspjeloj potrazi za bubnjarom za bend, ozbiljno potiče u namjeri da sam naučim svirati bubnjeve.

 

 

Franka Štrkalj, demonstratorica kulturne redakcije

 

Dimitrije Dimitrijević – Čar-pitanje, 2020.

 

Dimitrije

 

Debitantski album Dimitrija Dimitrijevića jedan je od najsvjetlijih glazbenih trenutaka ove godine. Lirika, melodija, soundscape i produkcija ostvareni su na najvišoj razini kvalitete, a u jednakoj mjeri album odaje dojam organske bliskosti i utjehe kao i predivne, pomalo dječje naivnosti kakvu u čovjeku može probuditi ljubav.

 

 

Filip Bahun, demonstrator tehnike

 

Bob Dylan – Infidels, 1983.

 

Dylan-1966-Doc-Screengrab-Crop

 

Nakon tri albuma kršćanske tematike, Dylan se albumom “Infidels” vratio sekularnim, rokerskim korijenima u čemu mu je pomogao i Mark Knopfler – frontman Dire Straits-a.

 

 

Neno Talijančić, demonstrator informativne redakcije

 

Richard Hawley – Lady’s Bridge, 2007.

 

_methode_sundaytimes_prod_web_bin_5e6441fc-3f3e-11e9-af00-ec1d0a9dead5

 

Ovaj album ima trojaku funkciju. Prva je za one koji će ih zbog ove ili one bolesti, samoizolacije ili bilo kakvog drugog razloga nažalost provesti sami. Ne znam što se jadnom Richardu Hawley, čovjeku iz nekog drugog vremena, dogodilo da toliko dobro pogađa u osjećaj usamljenosti, ali već će vam prvi refren početne pjesme ‘Valentine’ dočarati o čemu pričam. Nadalje, čitav album i Hawleyjeva moderna interpretacija Croonerskog chamber popa dobro pokriva sve uzraste za one koji su u toplini, a i neugodnostima velike obitelji. Anksiozna urbanost za bratića hipstera i orkestralni aranžmani za baku. Treća je za one koji će iz kuće bježati da provode vrijeme s nekom novom ili starom ljubavi, a kafići vam ne rade. Nađite onda inspiraciju u vječnom feel-good hitu ‘Tonight the Streets Are Ours’, ali ipak pazite na druge.

 

 

Karlo Plazina, demonstrator sportske redakcije

 

R.E.M. – Automatic for the People, 1992.

 

rem-automatic-for-the-people-reissue-25th-anniversary

 

 

Točno se sjećam gdje sam bio kad sam prvi put poslušao ovaj album. Bilo je oko 11 sati navečer, ležao sam u krevetu i odlučio isprobati nove slušalice. Iz nekog razloga izbjegavao sam album zbog „Everybody Hurts“ koja mi je išla na živce svaki put kad bih je čuo negdje. I onda je krenulo. Tamo negdje oko četvrte-pete pjesme počeo sam osjećati ugodnu nelagodu, ako to ima smisla. Znam da sam imao osjećaj kao da nešto gmiže po meni. Mislim da mi je u tom trenutku postalo jasno da upravo slušam najdraži album ikada. A ni ta „Everbody Hurts“ mi više ne ide na živce.

 

 

Norah Jones – Come Away With Me, 2002.

 

norah-jones-pick-me-up-off-the-floor

 

 

Možda prikladnija za ljetne dane nego za ove hladne jer jednom kada čujete prve taktove, odmah se zamislite zavaljeni u nekakvoj ležaljci s koktelom u rukama i jednostavno – odmarate.

 

 

Nas – Illmatic, 1994.

 

12618-p17-b

 

Mislio sam ubaciti Portisheadov „Dummy“, možda čak i Midnight Oil i „Diesel & Dust“, a najveća žal ostaje za „The ’59 Sound“ The Gaslight Anthema (kakvo varanje s preporukama, nečuveno). Na kraju sam se ipak odlučio za klasik, ne samo rap glazbe devedesetih, već i glazbe općenito. Čak i meni, koji sam New York doživio samo preko televizijskih ekrana, na momente probudi uspomene na taj grad. Genijalna tečnost i ritmičnost natjeraju vas da razmislite: „Hmm, ma jesam ja siguran da nikad nisam šetao ulicama Queensa?“

 

 

Ivan Kolar, multimedijski specijalist

 

iLiKETRAiNS – Kompromat, 2020.

 

ILT-1-LEAD-IMAGE-Web-Res-Credit-Ben-Bentley

 

iLiKETRAiNS bend je, koji sam, priznat ću, otkrio tek izlaskom ovog albuma. Ovo je album ispunjen mračnim i anemičnim atmosferama, mono ‘elektrosintersajzerima’ i narativnim vokalima, a ako vam to slučajno nije dovoljan poziv da ‘okrenete’ ovu ploču, valja reći da je to album koji je dugo i konceptualno rađen. Samim time pruža realističan i pomalo tužan uvid u raspad zapadne civilizacije motivima poput Trumpove administracije i Brexita.

 

 

Brittany Howard – Jamie, 2019.

 

Image: Brittany Howard

 

Brittany je američka kantautorica poznatija po svom bendu Alabama Shakes s kojim je postigla svijetski uspjeh, drugim i zadnjim albumom Sound & Color. Upravo nakon silnih turneja i promocija, umjesto trećeg albuma, Brittany ulazi u inspirativnu ‘besparicu’ i stavlja bend na čekanje. Potom odlazi na višemjesečno putovanje SAD-om gdje ponovo pronalazi sebe. Rezultat je album Jamie, posvećen njenoj preminuloj sestri koja je kao tinejdžerica podlegla teškoj bolesti. Jamie nije radiofoničan album, težak je i u neku ruku eksperimentalan, ali u svakom slučaju pomiče granice modernh blues, jazz, r’n'b glazbenih pravaca. Ako ste slušali Alabama Shakes, uložite sve napore kako biste se ‘refreshali’ prije slušanja ovog čuda, nikako ne očekujte pitki i moderni gospel na koji ste navikli.

 

 

Bright Eyes - Down in the Weeds, Where the World Once Was, 2020.

 

bright-eyes-2020-feature

 

Ponovno okupljeni Bright Eyes neočekivano su izbacili album u kobnoj 2020-oj tik prije proglašene pandemije. Do zadnjeg trena nisam znao, dodati ovaj album na listu ili ne. Možda zbog svoje mladenačke ljubavi prema ovom bendu povela su me prevelika očekivanja. Možda sam, razočaran Oberstovim (pjevačevim) solo izdanjima, očekivao njegovu veliku renesansu, a na prvo slušanje nisam ni znao da to ona jest – svaki album Bright Eyesa donosi neku novu produkcijsku ili zvukovnu izmjenu, pa tako i ovaj, ali važnija je potvrda da uspjeh ovog benda nipošto nije slučajan.

 

 

Mark Mrakovčić – Breeding Black Sheep, 2020.

 

maxresdefault (1)

 

 

Čovjek se zapita zašto je ovaj momak tako dugo stavljao svoje stvaralaštvo na stranu. Ovo je album napravljen po svim standardima svjetskih pravaca, prljav i distorziran, a opet pitak i radiofoničan. Da smo u Americi, Marka bi gledali na velikim pozornicama. No, Mark ne daj se i nastavi nas uveseljavati svojim pjesmama!

 

 

 

Zapamtite, kontraproduktivno je za umjetnike i scenu rangirati nečiji umjetnički izričaj i rad, tako postajemo pomodni i površni te negiramo samoj umjetnosti prostor za razvitak.