Naslovna > Radio Student > Seminar o lažnim vijestima
lažne vijesti

Seminar o lažnim vijestima

„Lažna vijest nije kad netko na Twitteru laže da je bio u Manchester Areni za vrijeme terorističkog napada, nego ona koja ima jasnu namjeru i prolazi urednički proces”, rečeno je na seminaru za medije o lažnim vijestima, kako ih prepoznati, utvrditi odgovornost za njihovo širenje te na koji način ovaj fenomen regulirati propisima.

 

Seminar je organizirao Ured za informiranje Europskog parlamenta u RH, a njegova voditeljica Violeta Staničić, pozdravljajući prisutne, među kojima su najbrojniji bili studenti novinarstva i zaposlenici Agencije za elektroničke medije, zaključila je kako se u regiji središnje i istočne Europe češće susrećemo s iskrivljenim nego s lažnim vijestima.

 

Prema definiciji Rječnika Oxford termin ‘post truth’ odnosi se na promicanje okolnosti kod kojih objektivna stvarnost i činjenice imaju manji utjecaj na javno mišljenje od osjećaja i osobnih stavova. Premda su lažne vijesti postojale i prije, novi izvori informiranja radikalno su uvećali taj problem istaknuo je u svojem Izlaganju Marko Milosavljević sa Sveučilišta u Ljubljani.

 

“Prije su vijesti radili samo profesionalni novinari i bilo je laži i manipulacija, ali ne u tolikoj mjeri kao danas kad je svaki pametni telefon megafon, a osim tradicionalnih medija postoji niz drugih izvora informacija. Među njima prednjače društvene mreže na kojima se lako kreiraju eho komore gdje ljudi dijele informacije u skladu s vlastitim stavovima i najbolje prolaze kod istomišljenika”, objasnio je Milosavljević, napominjući kako njegovo predavanje može dati tek uvod u ovu kompleksnu temu.

 

Cilj manipulacija i zarada

 

Tradicionalni mediji svoje uredničke odluke sve više baziraju na onome što je popularno na društvenim mrežama, ali ako žele zadržati kredibilitet, moraju provjeravati vijesti smatra taj izvanredni profesor na Katedri za novinarstvo Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani.

 

“No, pored tradicionalnih medija tu su i brojni novi izvori među kojima neki imaju jaku financijsku pozadinu i jako su opasni ako krenu širiti lažne vijesti, a uglavnom to čine i tako preusmjeravaju fokus javnosti s važnijih tema”, rekao je Milosavljević napominjući kako cilj lažnih vijesti nije uvijek manipulacija, već naprosto zarada.

 

“Facebook je nedavno objavio 10 savjeta o tome kako prepoznati lažne vijesti, američki The New Yorker na svoju stalnu satiričku rubriku The Borowitz Report stavio je oznaku ‘Not the news’ jer konfuzija je postala tolika da ljudi više nisu sigurni što je šala, a što vijest. Uoči lokalnih izbora u Sloveniji je već pokrenuta gomila web stranica koje nemaju ni impresuma ni bilo kakvih informacija o povijesti ili uređivačkoj politici”, zaključio je Marko Milosavljević.

 

Daniel Moßbrucker, njemački novinar i predstavnik Reportera bez granica, predstavio je rezultate najnovijeg istraživanja o lažnim vijestima u Njemačkoj i nacrt zakona o sprečavanju lažnih vijesti i govora mržnje.

 

“Javnost u Njemačkoj smatra da su lažne vijesti veliki problem koji treba riješiti prije parlamentarnih izbora. Više od 70 posto ispitanika smatra kako lažne vijesti mogu utjecati na rezultate izbora”, rekao je Moßbrucker koji, međutim, upozorava kako se pojam lažnih vijesti sve više koristi za strateško diskvalificiranje medija i novinara i nasuprot slobodi izražavanja u online svijetu. Kao najslikovitiji primjer istaknuo je predsjedničke izbore u Americi gdje je Trump okrenuo termin lažnih vijesti, koje su se pripisivale njemu i njegovim aktivistima, i upotrijebio protiv medija prozivajući ih za širenje lažnih vijesti.

 

Ukloniti u roku 24 sata

 

Ukratko, predloženi zakon protiv propagande u Njemačkoj nalaže da se svaka lažna vijest mora ukloniti s društvenih mreža u roku od 24 sata ili najviše tjedan dana, moraju se ukloniti i sve kopije sa svih platformi, svako dijeljenje, i svaki mjesec objavljivati izvještaj o obrisanom sadržaju. Moguće kazne kreću se i do 50 milijuna eura.

 

“Brojne su kritike ovog nacrta zakona najprije u međunarodnoj perspektivi, jer ako takav zakon postoji u Njemačkoj, zašto ne bi postojao i u Egiptu ili Turskoj. Lažne vijesti, osim toga, nisu pravni pojam, pa teško mogu biti referenca za kaznene prekršaje. Čak i eksplicitna uvreda, u određenim okolnostima, spada u slobodu govora. Bismo li stvarno željeli da umjetna inteligencija ili algoritam odlučuju o tome što jest, a što nije primjereno? Doći će i do ‘overblocking’ problema jer, iako to nikada neće i javno priznati, društvene platforme obrisat će i više nego što treba da bi izbjegle visoke kazne. To se onda pretvara u svojevrsnu privatizaciju državne cenzure. Osim toga, brisanje nije nikakvo rješenje, a u prijedlogu zakona nema ni govora o tome da bi kreatore lažnih vijesti trebalo kazneno goniti”, ispričao je Moßbrucker, pa zaključio kako je odgovornost novinara da se probiju kroz državnu propagandu i lažne vijesti istraživačkim novinarstvom i provjeravajući činjenice.

 

“Političari bi također trebali biti odgovorniji u svojim javnim istupima, a u javnosti bi trebali biti poznati i vlasnici medija kako bi shvatili zašto određeni mediji izvještavaju na određeni način”, zaključio je novinar Reportera bez granica iz Berlina predstavljajući ujedno i projekt Media Ownership Monitor.

 

Kako javnost i mediji mogu prepoznati što je stvarno, a što nije i kako se strategije propagande upotrebljavaju danas pitanja su na koja je pokušao odgovoriti Alexandre Alaphilippe, bivši politički savjetnik u Francuskoj i suosnivač konzultantske tvrtke Saper Vedere.

 

Poslužio se studijom slučaja iz predizborne kampanje predsjedničkih izbora u Francuskoj i glasina protiv Emmanuela Macrona. Zahvaljujući projektu CrossCheck, na kojem je za vrijeme predsjedničke kampanje surađivalo više francuskih medija, analizirani su profili s kojih su se glasine širile i mapirale se zajedničke relacije. Zaključilo se da najveći broj onih koji su širili glasine protiv Macrona podržavaju Marine Le Pen, Nicolasa Sarkozyja ili Françoisa Fillona.

 

“Čak šest tisuća najaktivnijih profila u toj skupini u intenzivnoj je interakciji s Russia Today i Sputnik, dva ruska izdanja na francuskom jeziku, ali to nisu i jedini mediji koje prate. Uglavnom su anonimni i zajednički neprijatelj im je Macron”, rekao je Alaphilippe ukratko predstavljajući rezultate analize 11 milijuna twitova za vrijeme predsjedničke kampanje u Francuskoj i objašnjavajući viziju svoje kompanije za borbu protiv lažnih vijesti.

 

Lažne vijesti dio ideologije

 

“Naše iskustvo s francuskim izborima pokazuje da lažne vijesti moraju biti razotkrivene odmah, prije nego što dođu do tradicionalnih medija. Ambicija je stvoriti i trenirati dva posvećena tima koji će identificirati propagandiste, monitorirati njihove aktivnosti i vizualizirati kako se glasine šire. Htjeli bismo ih mobilizirati za njemačke i talijanske izbore”, najavio je ovaj stručnjak za društvene mreže.

 

Sličnu analizu, ali s profilima na kojima se pojavljivao ustaški pozdrav, nedavno je u Hrvatskoj napravio Filip Rodik, napomenuo je Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

 

“Više nije pitanje da li netko govori istinu ili ne, nego koliko je istina uopće relevantna”, sažeo je hrvatski slučaj Leković i konstatirao kako su neki online mediji pokrenuti s namjerom širenja lažnih vijesti.

 

“Prepoznatljivi su po naslovima koji su zapravo komentari i najčešće sugeriraju nešto čega u tekstu uopće nema. Moja je teza da su lažne vijesti u Hrvatskoj dio ideološkog, svjetonazorskog projekta koji promovira kulturu obmane i laži, estetiku netolerancije i promicanje mržnje. To je civilizacijski sukob, a širenjem lažnih vijesti stvara se lažna ravnoteža kao suprotstavljenih svjetonazora”, istaknuo je predsjednik HND-a dodajući kako je zabrinjavajuća niska razina medijske pismenosti i među samim novinarima, što ih nikako ne opravdava za kršenje etičkih standarda struke.

 

Podizanju razine medijske pismenosti, napomenuo je, pomaže Faktograf, portal koji je HND pokrenuo s GONG-om i na kojem se provjerava istinitost tvrdnji političara. Detektiranje lažnih vijesti u medijima sljedeći je korak, najavio je Leković, no za to će biti potrebno dodatno ekipiranje, kadrovsko i softversko.

 

Gotovo polovica Europljana, točnije 46 posto, vijesti je lani čitalo na društvenim mrežama i dijelili su ih s prijateljima bez provjere koliko je informacija točna. Čak 60 posto vijesti Europljani su lani dijelili na društvenim mrežama bez da su prije toga pročitali tekst. Tako se širi govor mržnje i politička propaganda pa je Europski parlament ove podatke prepoznao kao problem o kojem je raspravljao na plenarnom zasjedanju 5. travnja ove godine.

 

Dio zastupnika Europskog parlamenta smatra da je rješenje samoregulacija, dok se drugi zalažu za pravne mjere i kazne. Njemački prijedlog zakona o sprečavanju širenja lažnih vijesti i govora mržnje naći će se uskoro pred Europskom komisijom, kada će i smjer u kojem je odlučila krenuti Europska unija vjerojatno biti jasniji.

Piše: Melisa Skender
Izvor: hnd.hr