Naslovna > Kolumne > Ekologija > Šetnja za bistri um
savica

Šetnja za bistri um

Nakon razgovora sa Sanjinom Đukićem iz inicijative „Savica ZA park“, dobio sam poriv da osobno posjetim taj toliko razvikani park. Premda sam rođeni Trnjanin, priznajem da mi je ovo prvi put da sam se zaputio u njega. Naprosto, nisam imao običaj previše visiti po tom dijelu kvarta. Ipak, park je lako naći.

 

Na upit o zelenim površinama Savice, Đukić nam je rekao kako je park jedina prava zelena površina i da u kvartu „sve više prevladava beton“. Stoga kada ugledate u Savici hrpu drveća, krenite prema njima i ubrzo ćete se naći u dotičnom parku. Estetski, park se doista nikako ne poklapa sa svojim okruženjem. Savica je betonsko-čelična konstrukcija visokih zgrada, prometnih cesta i podzemnih garaža iznad kojih su terase sa stambenim ulazima i terasama lokalnih kafića. Ne znam koliko bi bilo pametno ići usklađivati ovaj oksimoron, ali ako nekome to padne na pamet, usklađivati zelenu oazu po uzoru na Savicu bio bi stvarno ekocidni zločin.

 

Šetajući kroz park, primijetio sam mnoštvo ljudi koji uživaju u zelenilu parka, vjerojatno još više s obzirom da sada nema nikakvih prosvjeda niti sukoba oko Bandićevog prijedloga. Na klupicama uz pješačke staze sjede umirovljenici u svojim razgovorima i zaljubljeni parovi koji malo manje pričaju. Vlasnici pasa po livadi punoj drveća motre igre svojih ljubimaca. Roditelji čuvaju djecu koja se ljuljaju, love i penju po penjalici. Uz spomenute klupe i šetnice, mala površina rezervirana za penjalice, jedina je arhitetska intervencija u zelenilu. Ali, mala kakva je, ne radi preveliku štetu prirodi.

 

Ipak, premda nisam stručnjak, nekako mi se čini kako dotične penjalice izgledaju zastarjelo i kako bi ih trebalo obnoviti. Bit će da je zbog toga Đukić obrazložio kako je inicijativa „Savica ZA park“ za uređenje i obnovu parka, ali putem javnog natječaja, transparentno i bez prevelikih promjena na ukupnom krajobrazu parka.

 

Hodajući dalje po parku, došao sam do kritične točke na jednom od njegovih rubova. Preko puta čelične ograde s prosvjednim transparentima koja stoji ispred raskopanog komada zemlje, stoji štand „Savice ZA park“. Uz nadzor policijskog kombija, aktivisti za štandom skupljaju potpise za očuvanjem parka, a zanimljivo je vidjeti i prikaz plana gradnje pod Bandićevim pokroviteljstvom. Na tom prikazu, vidimo usred livade raznobojno gumeno tlo s brojnim sadržajima za igru i rekreaciju, a među kojima se ističe i gledalište s otvorenom pozornicom. Gledao sam u taj prikaz i zabilježio u notes kako je „gradonačelnikova vizija vrlo impresivna“.

 

Dok se iščuđavate kako mogu mirno spavati s takvim mišljenjem, valja napomenuti da sam se stavio u perspektivu vrtićkog djeteta kojemu je sve u životu samo igra i lijepe stvari. Kako se onda ne bi oduševio s najavom prostora koji ima tlo gumenih bombona i  izgleda kao lizalica s božićnog sajma? Ali djeca, zaigrana kakva jesu, naravno, uglavnom ne vide stvari precizno, realno i kritički. Imaju i drugačije prioritete, pa još uvijek ne shvaćaju važnost očuvanja zelenila.  Oni koji ga shvaćaju, nipošto neće htjeti mijenjati zelenilo za bilo koju briljantnost koja bi to zelenilo uništila.

 

Bandićeva fenomenalna kreacija sigurno može naći drugi prostor gdje je priroda već uništena, a gdje bi se sivilo asfalta moglo malo uljepšati. Ipak, čak i kada bi se kao crkva i ovaj projekt preselio na drugu lokaciju, ostaje otvoreno pitanje njene stvarne izvedbe. Prisjećanjem na njegove najave prilikom gradnji fontana ispred NSK kako će se po ljeti u njima moći kupati, a po zimi klizati, ili pogreške i korekcije fontane na Britancu, može se zaključiti kako sva fenomenalnost ovih projekta ima jednaku stvarnu djelotvornost kao izumi Grunfa iz grupe TNT.

Piše: Ivor Kruljac