Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Sreća u nesreći
dice

Sreća u nesreći

Dok čekaju obnovu svog stana u kojem su prije živjeli, građani Zagreba morat će unajmiti nečiji tuđi stan, kako bi došli do zadovoljavajućeg stambenog prostora. Iako će im stanarinu sufinancirati Vlada RH, njezina pomoć ne bi im se činila toliko velikom, da našu planetu nije zahvatio CoVid-19.

 

Piše: Paulo Simić

 

Usred izvanrednih ili neočekivanih okolnosti dolazi do potrebe za što bržim pronalaskom bilo kakvog imalo zadovoljavajućeg rješenja. Dakle, potrebno je improvizirati, a zbog vremenskog pritiska, improvizacija vodi ka osmišljavanju privremenih rješenja. A za njih je najvažnije da ostanu onakva kakva su u početku i zamišljena – kao privremena ili kao pričuvni plan dok se ne steknu uvjeti za realizacijom onih dugoročnih rješenja.

 

U Zagrebu postoji problem koji se zove razrušeni stambeni prostor, a pojavio se kao posljedica jednog neočekivanog događaja – potresa. Brojne stare zgrade u centru grada nisu imale nikakve šanse, pa na nekima i dan danas još uvijek stoje oznake s natpisom ‘Neuporabljivo’. Stanovnici tih istih zgrada u svega par minuta morali su napustiti svoj dom, a privremeni im je dom Vlada RH pronašla u studentskom domu Cvjetno naselje. Ovaj potez spada pod onaj dio priče o improvizaciji i hitrom pronalasku rješenja. Smjestiti građane koje je potres istjerao iz njihovih stanova u studentski dom, bilo je veoma dobro (privremeno) rješenje, s obzirom da u danom trenutku  nisu bile dostupne bolje opcije.

 

neuporabljivo

 

Međutim, kako vrijeme prolazi, privremeno je rješenje iz dana u dan sve manje poželjno te i ono samo postaje problem, pogotovo njegovim korisnicima, u ovom slučaju korisnicima studentskog doma. Vodeći se za onom poslovicom ‘svakog gosta, tri dana dosta’, njima svaki novi dan u studentskoj sobi pada sve teže. Razumljivo je da se žele vratiti u vlastiti dom, a da bi on ponovno bio siguran za boravak i stanovanje, valja ga obnoviti i renovirati. No, sva pitanja koja građani imaju, a da su vezana uz proces obnove, ostat će još neko vrijeme neodgovorena, jer nema Zakona o obnovi Zagreba. Njegov izostanak možda na najbolji način pokazuje koji se način upravljanja primjenjuje u domaćoj politici – onaj koji se svodi na improvizaciju, koji smjera ka krpanju samo onoga što se naprosto mora pokrpati. Kreiranje zakona ili sustava, koji će omogućiti da se slični problemi i u budućnosti rješavaju prema jasnom redoslijedu napisanih pravila i s pomoću za to predviđenih mehanizama, uglavnom će se prepustiti nekim boljim vremenima. Jer uvijek se nalazimo u nekoj krizi s kojom se moramo boriti i poslije koje će sve biti bolje, samo da prođe.

 

Trenutna kriza uzrokovana korona pandemijom, mogućnost dolaska njezina drugog vala nakon ovog ljeta, ali i ulazak u izbornu godinu, zajedno čine priliku da se sva složena pitanja koja valja riješiti radi početka obnove Zagreba, prebace na leđa nekom drugom. Ili kao što je prije rečeno, nekim boljim vremenima, onima nakon eventualne nove izborne pobjede. Dok izbori ne prođu, građani koji se još ne mogu vratiti u svoje stanove, slobodni su potražiti si novi (privremeni) stan na tržištu nekretnina. Novac ne bi trebao biti problem, Vlada RH vjeruje kako je tomu doskočila svojom nedavnom odlukom u subvencioniranju stanarina. Tako nitko neće spavati na ulici, pa tu nema nikakvih problema. No, možda ipak postoje dva do tri problema, ili pitanja koja bi se mogla postaviti, čisto kao teme za razmišljanje.

 

nekretnine

 

Prvo, kod nas je oslanjanje na tržište uvijek bilo neraskidivo povezano s pogodovanjem nečijem privatnom interesu. Tako će i ovoga puta brojni vlasnici stanova dobiti naposljetku državnu lovu i to preko onih građana i obitelji koji će u njihovim nekretninama potražiti novi smještaj. Dakle, manja skupina ljudi izravno će profitirati na račun onih pogođenih nesrećom zvanoj potres. Također, bilo bi jako zanimljivo kada bi mogli saznati čiji će se to stanovi uskoro popuniti stanarima potpomognutima državnim, a ujedno i javnim, novcem. Možda stanovi u vlasništvu nekih članova Vlade? Ili možda stanovi u vlasništvu brojnih uvaženih članova vladajućih stranaka, bilo na državnoj, bilo na lokalnoj razini? Već smo imali hrpu afera s nekretninama, („sram me koliko nemam“), ova ne bi bila ni prva ni zadnja.

 

Drugo, ostaviti građane da si sami na tržištu pronađu zamjenski dom, neodgovoran je i bezobziran čin od strane Vlade. Svatko tko je upoznat sa svakodnevnim problemima koje muče građane glavnog grada, zna koliko je teško pronaći stan u širem centru grada za dugoročni najam. Plan za pretvaranjem Zagreba u turističku odrednicu 365 dana u godini (ljeto i Advent) zajedno sa slabo reguliranim on-line platformama za iznajmljivanje stanova učinili su širi centar grada nedostupnim područjem za stanovanje domaćim stanovnicima. Nelojalna konkurencija u obliku turista koji će izdvojiti malo bogatstvo za 3, 5 ili 7 noći, iste te domaće stanovnike postepeno tjera prema rubnim i udaljenim dijelovima grada. Hoće li  primatelji državne subvencije moći parirati u plaćanju najma i što ako ne budu mogli?

 

Ali umalo sam zaboravio da turista ove godine neće biti ili će ih biti jako malo. I to zahvaljujući pandemiji korona virusa, zbog koje su državne granice do jučer bile zatvorene, a vanjske granice Europske unije ostati će zatvorene do sredine lipnja za građane trećih zemalja. I zbog koje pojedini ugostitelji i hotelijeri više ne računaju na turističku sezonu.  Tako da će konkurencije na tržištu biti mnogo manje, pa će biti nešto lakše doći do stana. Bolest o kojoj se još uvijek ne zna puno i koja je zarazila više od 4,5 milijuna ljudi diljem svijeta, u Zagrebu se pretvorila u sretnu okolnost unutar one nesretne – potresa. Postala je sreća u nesreći.

 

turizam

 

I treće, je li potres jedini nesretni događaj na koji građani ne mogu utjecati, a zbog kojeg zaslužuju pomoć države u osiguravanju krova nad glavom? Spada li, npr., propast brodogradilišta u nesretni događaj na koji radnici ne mogu utjecati i zbog kojeg također mogu biti istjerani iz svog doma zbog gubitka plaće i neplaćanja stanarine? Živimo li u vremenu kada solidarnost i socijalna država izlaze na vidjelo samo u slučaju nesreća koje pogađaju i bogate i siromašne (kao što je potres)? Na pitanja o utjecaju i odgovornosti građana ili radnika na visinu primanja, zdravlje ili na dostupnost stambenog prostora, različite ideologije ponudit će različite odgovore. O njima bi valjalo raspravljati, jer potres u Zagrebu pokazao je, između ostalog, da je pitanje „Treba li država svima pomoći u rješavanju stambenog statusa“? mnogo više ideološko pitanje nego li je ono  „Je li Bleiburg bio zločin ili osveta“? No, akteri u predizbornoj kampanji ubrzo će pokazati o kojim bi pitanjima više voljeli raspravljati. A možda već i jesu.