Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Sunčeve pjege – tamne mrlje na disku savršenstva
sunceva

Sunčeve pjege – tamne mrlje na disku savršenstva

Sunce se u prethistorijskim i povijesnim kulturama, jer se u njega zbog blještavila ne može gledati, a izvor j topline i života, često prikazivalo i poistovjećivalo s vrhovnim božanstvom.

 

Piše: Marko Šimac

 

Stoga ne čudi zaprepaštenje kada smo otkrili da Sunce savršeno, već po sebi ima mrlje i petlje. Riječ je o Sunčevim pjegama i prominencijama. Stari narodi su ih promatrali u Sunčevom odrazu u vodi ili prilikom izlaska/zalaska Sunca, kada je njegovo blještavilo nešto slabije, a danas ih gledamo zemaljskim i svemirskim teleskopima.

 

Sunčeve pjege su područja na Suncu koja su hladnija (2700 K– 4200 K) od ostatka površine (5500 K) pa se čine tamnijim. One su posljedica kaotične prirode Sunčevog magnetskog polja. Sunce je plazmena kugla, a ne čvrsto tijelo, pa dolazi do različite brzine gibanja materijala na polovima i ekvatoru. To uzrokuje savijanje i petljanje silnica magnetskog polja, koje onda počinju izbijati na raznim područjima na površini Sunca. Mjesta gdje one izbijaju van površine i ponovno se vraćaju, opažamo kao Sunčeve pjege. Nakon što se magnetsko polje Sunca ponovno ustabili, pjege nestaju i ciklus počinje ponovno. To je poznati 11-godišnji Sunčev ciklus, u čijem vrhuncu, kada je Sunce najaktivnije, ima najviše pjega.

 

Ponekad dođe do izbačaja materijala sa Sunca. On slijedi silnice magnetskog polja, pa se u luku vraća nazad na površinu. To su prominence i okom su vidljive za pomrčine Sunca. Ako je izbačaj dovoljno jak da se otrgne zagrljaju Sunca, dolazi do izbačaja mase (Sunčeve baklje), pri čemu one najjače nazivamo koronarnim izbačajem mase (CME). Takav iznenadni oblak nabijenih čestica velike brzine može biti jako opasan za satelite, Međunarodnu svemirsku postaju, elektro-energetske instalacije i električne uređaje na Zemlji. Poznati događaji u kojima se to dogodilo su Carringtonov događaj iz 1859., koji je uzrokovao veliku pomutnju u telegrafskoj mreži, te zamračenje na istoku Kanade i SAD 1989., pri čemu je oko 6 milijuna ljudi ostalo bez električne energije. Stoga je oformljen niz zemaljskih i svemirskih opservatorija koji od 0 do 24 promatraju Sunce i mogu nas na vrijeme upozoriti na ovakav događaj te nam dati dovoljno vremena pripremu. To nazivamo svemirskom prognozom. Ona nema veze s meteorološkom prognozom i ne govori ništa o vremenskim prilikama, već o Sunčevoj aktivnosti.

 

Struja nabijenih čestica sa Sunca je konstantna i ovisi u kojoj smo fazi ciklusa. Nazivamo ju Sunčevim vjetrom. One se stalno sudaraju sa Zemljinim magnetskim poljem i sigurno skreću oko Zemlje. Manji dio ih se probe te duž magnetsko polje do polova. Tamo poniru u atmosferu i sudaraju se s molekulama plinova. Tako na 80-ak kilometara visine nastaje polarna svjetlost (aurora). Ovisno o visini sudara i vrsti molekule, ovisi boja svjetlosti. Što je aktivnost Sunca veća, to su aurore izraženije i vidljivije s nižih geografskih širina.

 

VAŽNO UPOZORENJE: Nikada nemojte direktno gledati u Sunce, a pogotovo ne pomoću dalekozora, teleskopa ili bilo kojeg drugog uređaja s lećama. Riskirate trajno oštećenje vida ili čak sljepoću. Sunce se promatra ili projekcijom ili uz pomoć posebnih filtera. Stoga, želite li promatrati Sunce, njegove pjege prominencije, potražite pomoć astronoma. Tako će ugođaj biti i lijep i siguran.

 

Više o temi poslušajte na snimci Nove – emisije o svemiru I svemu ostalom. Link: