Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Vijesti > AUDIO: U obrani slobode govora
12443355_1006344909423230_1196893831_o

AUDIO: U obrani slobode govora

”Politika je ova Vlade namjerno kreiranje kaosa, namjerno kreiranje sukoba, namjerno ušutkavanje slobode i prava na drugačije mišljenje i drugačije življenje.” – Ana Brakus (Libela)

 

Na dnu teksta poslušajte tribinu u cijelosti ili kliknite OVDJE.

 

Na tribini u organizaciji Mreže emancipacije E-net i inicijativa neprofitnih medija „U obrani slobode govora“,  govorili su Veronika Rešković (Forum), Ana Brakus (Libela), Mašenjka Bačić (Stav), Luka Ostojić (Booksa), Andrea Milat (Bilten), Mislav Žitko (Filozofski fakultet), Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) i Ivica Đikić (Novosti).

Na tribini su u fokusu prvi potezi nove Vlade “koji su naznačili „novu nacionalnu paradigmu“ kulturne i medijske politike i predstavljaju ozbiljan napad na profesionalno novinarstvo, medijski pluralizam i ljudska prava.

 

Veronika Rešković (Forum.tm) uvodno je naglasila kako bi joj bilo jednostavnije da je ministar kulture Zlatko Hasanbegović ovdje jer bi za sve što ima reći potrošila najviše minutu, no da mora pet. ”Kada je lani u svibnju uoči parlamentarnih izbora Tomislav Karamarko najavio politički obračun i lustraciju društvene klime koja bi, kako je rekao, trebala biti očišćena od lijevih ideja i prikrivenih boljševika, bilo je jasno da nam se ne piše dobro. Posljednjih tjedana ideja njegovih društvenih, čitaj nacionalnih vrijednosti, poprima stvaran oblik. Novoimenovani ministar kulture samo je proizvod toga, obični izvršitelj, koji je, istina, i u osobnoj misiji. Prvi na redu su neprofitni mediji.

 

Brzinom munje, HDZ-ovi jurišnici dobrano su se  potrudili  da nam prilijepe kojekakve etikete. Da smo pijavice, političke marionete bivše vlasti, privilegirana kasta.” Izjavila je kako novinari Foruma imaju u prosjeku petnaest godina iskustva i da ”novinare vrlo dugo, duže nego postoji natječaj, duže nego što postoje danas etablirani mediji i duže no što postoji današnja država.” Za kraj se obratila Karamarku i Hasanbegoviću, rekavši da njihov portal barata pojmovima koji oni nikada neće razumjeti:”Građanin, građanka, ljudska prava, osobna sloboda, pravo na izbor, ravnopravnost. To su pojmovi bez nacionalnog prizvuka, zbog čega ih ni Karamarko ni Hasanbegović ne žele čuti. Za njih su to dogme. Boje ih se, jer biti građanin znači biti subjekt, a ne biti objekt. Na kraju ih podsjećam da nisu slobodni strijelci i da ih obvezuje hrvatski Ustav, zakoni i međunarodni dokumenti. Da oni ti koji će nama određivati prostor slobode. Mi smo ga davno osvojili i znat ćemo se za njega boriti da ga očuvamo.”

 

Luka Ostojić (Booksa) objasnio je zašto su neprofitni mediji bitni za kulturu. Rekao je da su i oni komercijalni mediji koji su pratili kulturu, to prestali, te naglasio važnost neprofitnih medija upravo u tome da se ne ‘zagubi’ tema kulture. ”Portal Booksa nastao je kao reakcija na nestajanje književnosti i književnih rubrika iz novina. To je jasna stvar. Javni mediji imitiraju komercijalne medije i stavljaju ih na razinu margine kulture.” Rekao je da pokušavaju ”popuniti tu rupu koja je nastala, informirati ljude o kulturi i dati mladim autorima prostor da se time bave. Neprofitni mediji imaju ulogu koja se ne može nadomjestiti, jer kultura nije profitabilna, pa je samo neprofitni obrađuju. ”Posebno sada, promjenom vlasti i nastavkom neke neoliberalne politike ovo postaje još bitnije.”

 

 

Mašenjka Bačić (Stav) izjavila je da joj je jako žao što “smo danas ovdje, i bavimo se samima sobom. Mislim da se stvara atmosfera koja će dokinuti neka od građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava koja su mediji izborili. Svi smo dobili potpore zahvaljujući nekim kriterijima”, rekla je, i dodala da profitabilni mediji često izokreću ili drugačije prikazuju te kriterije. ”Nalazimo se u trenutku kad se stvara atmosfera koja će dokinuti neka od građanskih, političkih i ljudskih prava za koja smo se dosad dijelom i mi izborili i koji su jedini zajednički nazivnik ovih neprofitnih medija, kako ja to vidim, a ne onako kako se često u mainstream medijima govori.” 

 

”Ono što je bitno za kazati i što se ne spominje dovoljno jest da smo svi dobili potpore zahvaljujući određenim kriterijima, koji uključuju doprinos afirmaciji građanskih i političkih prava te nadzor ekonomskih i političkih moćnika.”

 

Ana Brakus (Libela) je naglasila da ono o čemu govori je veće i ozbiljnije od raspuštanja jednog povjerenstva i ukidanja jednog natječaja, već  institucionalizirana volja i želja za dokidanjem stečenih prava marginaliziranih skupina. Navela je važnost neprofitnih medija u borbi za prava manjina, poput, primjerice, seksualnih. ”Mediji koji su trenutno pod napadom su oni koji najčešće kanaliziraju poruke, bilo organizacija civilnog društva, bilo pojedinaca i pojedinki, koji žele ostvariti društvo u kojem smo svi i sve ravnopravne, u kojima jednakost i sloboda nisu tek floskule, baš kao što nije niti antifašizam.”

 

“Dominantni mediji pravima tih skupina bave se premalo. Neprofitni mediji koji su trenutno pod napadom kanaliziraju glas tih manjina. Mediji o kojima ovdje danas govorimo ne mogu biti zaustavljeni ni na jedan način osim sustavnom manipulacijom informacijama, u čemu danas prednjači udruga U ime obitelji”, rekla je i podsjetila na “homofobni referendum o braku”.  ”Jedini profit ostvarili su ono sami.”

 

 Za Libelu je rekla da im je bilo jasno ”da je ono što radimo aktivizam. To je uloga koju smo pristale imati.”

”Ministar Hasanbegović ni po čemu nije poseban, a ne bi se ni našao u instituciji koju sada zastupa da savršeno ne odgovara trenutnoj vlasti. Tema današnje tribine zato i jest obrana slobode govor. Nije ministar Hasanbegović nikakva slučajnost, a nije ni toliko važan da sam odlučuje što će i kako raditi. Ministar Hasanbegović, kao uostalom i bilo koja druga osoba u Vladi, provodi vladinu politiku. Politika i ideologija koju zastupa ova vlada nije ona koja kreira otvoreno društvo i koja zastupa slobodu govora. Politika je ova Vlade namjerno kreiranje kaosa, namjerno kreiranje sukoba, namjerno ušutkavanje slobode i prava na drugačije mišljenje i drugačije življenje. Politika je ove vlade da se lomimo oko mrvica sa stola dok će oni donositi odluke dok se radi o našim životima.”

 

“Naš pokret otpora nije nasilan, nije klasičan i nije tako lako uništiv. Sloboda govora ne može se u potpunosti ugušiti nijednom institucijom, Vladom ili kulturnom, ili bilo kojom drugom politikom. Vjerujemo da je drugačiji svijet moguć i želimo sudjelovati u njegovom stvaranju. Mi nismo nasilni, ali nismo niti lako uništivi. Ne mogu nas ugušiti, ne mogu ugušiti slobodu govora. Mi ovdje danas stajemo u njezinu obranu!’
Andrea Milat (Bilten) rekla je da ne misli da komercijalni mediji ne zaslužuju nikakve olakšice, ali da je nedopustivo da se optužuje neprofitne medije da krše tržišnu utakmicu. ”Neprofitni mediji mogu kršiti tržišnu utakmicu samo ako država samo i jedino njima dozvoljava izravne ili neizravne oblike financiranja.”

 

Aktivisti “nove nacionalne paradigme” počeli su svoj pohod u novu hrvatsku povijest ukidanjem sufinanciranja novinarskog rada i osnivanja novih neprofitnih medija iz 0,89 posto prihoda od igara na sreću. Iako ta – za rad dvadeset redakcija i 35 novinarskih istraživanja daleko premala – 3 milijuna i 97 tisuća kuna danas više nitko informiran ne smatra “finom lovom”, posebno ne u odnosu na npr. 125 milijuna državnih potpora samo jednom trgovačko-prehrambenom koncernu, kampanja protiv novinarstva i slobode govora svjesno je usmjerena na osjetljivost osiromašenih i s razlogom gnjevnih građana.

 

U napadu na nezavisno i kritičko novinarstvo u neprofitnim medijima svjesno se skriva da ta skromna tri milijuna iz neporeznih prihoda od igara na sreću – od kladionica, kasina i lutrije – predstavljaju najmanji dio potpora medijima. Iz ta tri milijuna se sufinancira novinarska proizvodnja u 20 medija koja je po opsegu ista barem trima dnevnim novinama, a po karakteru predstavlja jedino što je različito od njihove selekcije vijesti”, kazala je Milat.

 

“Ukupni iznos koji je za 2015. godinu iz Fonda za pluralizam dodijeljen neprofitnim medijima iznosi milijun i 518 tisuća kuna, dok su komercijalni elektronički mediji dobili 29 milijuna i 504 tisuće kuna. Samo je zagrebačka televizija Z1, nedavno kažnjena za recidivistički govor mržnje, dobila 815 tisuća”, dodala je.
Tonči Kursar (Fakultet političkih znanosti) bio je u raspuštenom Povjerenstvu za neprofitne medije. Profesor Kursar govorio je o kriterijima Povjerenstva, te političkom fenomenu “nove desnice”, koja je stigla i na hrvatsku scenu.

“Povjerenstvo je navodno naškodilo medijskom pluralizmu. Kriteriji su bili npr. doprinos pluralizmu, različitost kuta gledanja, afirmacija različitih prava itd. Kriteriji su bili u javnoj raspravi, a ono što se nama stavlja na teret jest da nismo uzeli u obzir “puku pluralnost”, trebali smo valjda svakome tko se sjeti prijaviti dati državnu subvenciju. Da smo se tako ravnali, mi bismo slijedili Platona kad je opisivao demokraciju i nazvao ju šarenim odijelima. Mi smo odbili slijediti tog neprijatelja demokracije.”

 

Naglasio je da su svi bili upoznati s kriterijima i mogli sudjelovati u toj vrsti rasprave, a da je Povjerenstvo pokušavalo skupine koje nisu većina u društvu osloboditi i dati im mogućnost da se ravnopravnije postave u odnosu na većinu. ”U svakom liberalnom društvu preferiraju takozvani neutralni građanski pluralizam, a ne uzimajući u obzir koliko tko moći ima i koliko je popularan.” O “novoj desnici” kaže da su to razrađeni mehanizmi kojima se društveno relevantni pojmovi usklađuju s određenom doktrinom, to jest kontrolira se njihovo značenje u društvu. ”Ono što je zanimljivo jest da su u istupima novog ministra neprofitni mediji ti koji predstavljaju ključni problem današnjice u Hrvatskoj, a to je navodno lijeva hegemonija u kulturi.”
Mislav Žitko (Filozofski fakultet) je izjavio da danas imamo novu političku situaciju, a to je da se pojavljuje diskurs mjere štednje s jedne, a konzervativna revolucija, odnosno kontra revolucija, s druge strane. Rekao je da ovdje nije samo riječ o neprofitnim medijima, nego o procesu koji je tek počeo, a to je da će se stvari redefinirati pod izlikom “potrebe da štedimo”.

 

‘Moramo znati da ono o čemu se ovdje radi nisu samo neprofitni mediji, već cjelokupni prostor kulture koji uključuje druge, sada već etablirane kulturne institucije. Nemojte niti na trenutak pomisliti da je ovdje riječ samo o neprofitnim medijima. Ovdje je riječ o procesu koji je krenuo i koji će nesumnjivo ići dalje i koji će se legitimirati upravo ovom potrebom da se na razini ekonomske racionalnosti stvari redefiniraju, a zapravo je pravi cilj negdje drugdje. Pravi cilj je, dakle, u prvom redu zamagliti činjenicu da je u ekonomskom aspektu Vlada u pat poziciji, a s druge strane omogućiti da one kulturne snage koje su se razvijale u desnom političkom krilu zapravo preuzmu dominantnu ulogu u proizvodnji značenja.”