Radio Student Najavljuje:
Naslovna > Kolumne > Fosfin i život na Veneri
venera

Fosfin i život na Veneri

U drugom nastavku druge sezone Nove pričali smo o životu na Veneri. Ukazuje li fosfin na postojanje života na Veneri? Venera je drugi planet od Sunca. Gledana teleskopom ne pokazuje detalje.

 

Autor: Marko Šimac

 

To je zbunjivalo znanstvenike sve do polovice 18. stoljeća, kada je otkriveno da Venera ima gustu atmosferu. To je navelo ljude na pomisao da je to kišan i vlažan planet. Tako je nastala ideja da na Veneri vladaju tropski uvjeti te da tamo žive razna močvarna bića, pa čak i dinosauri. Tek polovicom 20. stoljeća smo shvatili da je Venera pakao. Temperatura na površini planeta iznosi oko 460°C, a tlak 92 atmosfere. Čak in najotporniji mikroorganizmi ne mogu preživjeti temperature više od 120°C.

 

Na Veneri nema vlage. Nema kiša niti kisika. Atmosferom dominira ugljični dioksid s 96,5% udjela, koji kroz učinak staklenika uzrokuje paklene temperature. Uz njega nalazimo nešto dušika i ostalih spojeva u tragovima. Na cca 50-ak kilometara visine nalaze se oblaci iz kojih pada kiša sumporne kiseline, koja ispari prije nego takne tlo.

 

Unatoč tome, postojala je teoretska mogućnost postojanja života. U atmosferi, ne na tlu. Na visini 45 do 65 kilometara temperatura varira od 110°C do -30°C. Uz dostupnost spojeva koji nastaju fotolizom ugljičnog dioksida i sumporovih spojeva, može se razviti niz kemijskih procesa koji mogu hraniti određene vrste anaerobnih acidofilnih organizama, pisali su za Nature 1967. Carl Sagan i Harold Morowitz.

 

No to je bila teorija. Venera je ostala negostoljubivi pakao. Sve do rujna ove godine, kada je objavljeno veliko otkriće – u atmosferi Venere je pronađen fosfin. Za detekciju je zaslužna astronomka Jane Greaves, sa sveučilišta Cardiff, a otkriće je napravljeno pomoću James Clerk Maxwell Telescope (JCMT). Fosfin, kao i drugi spojevi, apsorbira specifične valne duljine, koje su kao otisak prsta spoja. Promatranjima je utvrđena jedna valna duljina fosfina i koncentracija od 20 ppb (dijelova na milijardu). Iako je to vrlo mala količina, fosfin brzo raspada pod utjecajem UV zračenja pa ga u atmosferi Venere ne bi smjelo biti. Njegovo postojanje je ukazivalo da postoji izvor fosfina na Veneri. Anorganski procesi u uvjetima tog planeta ne mogu objasniti postojanje fosfina. I tako je došlo do spektakularne objave da je pronađen trag života na Veneri. No nisu svi tako spremno prihvatili tu mogućnost.

 

Rad, objavljen u Nature Astronomy, je inicijalno odbijen za objavljivanje u časopisu Science. Razlog je činjenica da fosfin nije nedvosmisleno dokazan. Identifikacija se temeljila na jednoj spektralnoj liniji, što može biti slučajnost ili pogreška. Pogotovo jer se na toj valnoj duljini može detektirati i sumporov dioksid. Potrebno je više specifičnih spektralnih linija da bi se nedvosmisleno dokazalo o kojem je spoju riječ, što u ovom slučaju to nedostaje.

 

Dodatne provjere NASA-inim teleskopom Infrared Telescope Facility nisu uspjele detektirati fosfin. No ostavili su mogućnost da teleskop nije mogao prodrijeti dovoljno duboko u atmosferu da detektira tako male količine fosfina. Neovisni pregledi prikupljenih i objavljenih podataka, od strane više desetaka znanstvenika, nisu mogli nedvojbeno potvrditi postojanje fosfina.

 

Ima li fosfina na Veneri znači li on postojanje života? Znanstvenici će puno više pažnje posvetiti ovom problemu i pokušati detektirati fosfin, ako postoji, drugim, preciznijim i specifičnijim metodama pa će i odgovor biti puno jednoznačniji. Do tada gledamo Veneru ponovno kao mjesto mogućeg života, a ne samo kao vrući i nenastanjivi pakao.

 

Za više informacija o životu na Veneri poslušajte snimku emisije o svemiru i svemu ostalome – Nova.