Naslovna > Kolumne > Uspon i pad Cice Kranjčara vol. 3
Zlatko Kranjčar

Uspon i pad Cice Kranjčara vol. 3

Da je trener Dinama biti lako, Cico bi bio sva’ko!

 

Kao i sama uvodna rečenica ovoga teksta, sam tekst teško da će nam otkriti toplu vodu. Priča oko koje se isti tekst i razvio ne donosi nam ništa senzacionalno. Rekli bismo u narodu, na istoku (grada) ništa novo! Ovoga ljeta na klupu Dinama ponovno je sjela legenda kluba Zlatko Cico Kranjčar. Nakon odlaska mlađega Mamića, Zorana, u Saudijsku Arabiju, najboljom se opcijom činilo dovesti veliko igračko i trenersko ime. Tko bi bolje odgovarao ovome opisu kada je Dinamo u pitanju od Zlatka Kranjčara? Treća sreća. Barem je tako trebalo biti.  Iako je zagrebačku momčad uveo u elitno društvo Lige prvaka, porazi od Osijeka, Lyona te naposlijetku Rijeke stajali su Kranjčara trenerske fotelje.

 

Pri dolasku Cice u maksimirske odaje, javili su se uvijek prisutni skeptici i dušebrižnici. Po medijima i kuloarima vrtile su se priče o tome kako legenda zagrebačkog nogometa nije prikladna osoba za obnašanje ove „važne“ funkcije. Spočitavala su mu se druženja uz koju čašicu alkohola više. Govorilo se kako je on igračka legenda koja na račun svoje stare slave dobiva trenerske angažmane. Oni „najmaštovitiji“ uspoređivali su Kranjčara i sveprisutnog Krunoslava Jurčića kao vječne/  vjerne Dinamove „psiće“. Mogao se steći dojam kako spomenuti dvojac samo čeka poziv iz vrha uprave hrvatskoga prvaka. Rekli bismo poziv Zdravka Mamića, no dotični se povukao s mjesta izvršnog dopredsjednika te sada (ne)djeluje iz sjene.

 

 

Zdravko Mamić

 

 

Odlaskom dvojice najvažnijih igrača Modrih, Marka Pjace u Juventus te Marka Roga u Napoli, pred Kranjčarom seniorom bio je težak zadatak. Cico se nije bunio zbog odlaska igrača, niti je to mogao. Prihvatio je svoju ulogu kotačića u stroju, kako to obično biva s Dinamovim trenerima. Trebalo je, rekli bismo nogometnim žargonom, konsolidirati momčad te od postojećeg igračkog kadra stvoriti ekipu koja može izboriti plasman u Ligu prvaka. Uspio je. Kakva god momčad bila, pod njegovim je vodstvom, svladavši u posljednjem pretkolu Salzburg izborila svoje mjesto u natjecanju po skupinama najelitnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja.

 

Ždrijeb se nije pokazao prilično naklonim maksimirskoj momčadi, te su kuglice Modre smjestile u skupinu G, zajedno s Juventusom, Lyonom i Sevillom. Imena na papiru pomalo su zabrinjavala „gospodu“ u Dinamu, zajedno s trenerom Kranjčarom, no kako se kaže, lopta je okrugla i u nogometu je sve moguće. No, na to nisu računali u hrvatskome prvenstvu, koje je za aktualnog prvaka započelo prilično loše.

 

 

Uoči početka sezone, očekivano, najavljivala se nova domaća titula. Dvanaesta uzastopna. Ostale ekipe nisu smatrane ozbiljnijom prijetnjom. Hajduk k’o Hajduk, staroga rivalstva radi, smatrao se konkurencijom. Rijeka, također, no ne zbog povijesnih razloga, već zbog dobre igre prošle sezone. Remi (1:1) u trećem kolu protiv Slaven Belupa na domaćem travnjaku nagovjestio je probleme koji do tada naizgled nisu postojali. No mjesta panici nije bilo. Ljeto se tek počelo zahuktavati. Ulaskom u rujan uslijedile su nevolje u plavome raju. Desetoga u mjesecu na maksimirskoj je travi pretrpljen prvi poraz u nizu. Onaj od Osijeka 0:1 u osmome kolu domaćeg prvenstva.

 

U tjednu koju slijedi  Dinamo je na rasporedu imao prvu utakmicu u skupini G Lige prvaka gdje ga je ugostio francuski Lyon. Domaća je momčad Modre ispratila s tri pogotka u mreži. Moglo je i gore. No moglo je i bolje s obzirom da je francuska momčad zbog ozljeda igrala bez nekoliko važnih igrača. Dinamo nije mogao/ znao iskoristiti pružene prilike. Drugi poraz u svega nekoliko dana poljuljao je povjerenje javnosti u staroga lisca, Cicu Kranjčara. Zlatko je priznao pogreške i ispričao se u ime momčadi, te najavio okretanje novim pobjedama. No momci ga očito nisu shvatili ozbiljno.

 

Deveto kolo 1. HNL donijelo je gostovanje na Rujevici. Rekli bismo – derbi. No od derbija ni D. D kao derbi, D kao Dinamo. Ovoga puta nije bilo neke poveznice. Rijeka je elegantno, školski riješila pitanje pobjednika. Pomalo nevjerojatno, semafor je nakon 90+ minuta pokazivao 5:2 za domaćina.

 

 

Pričalo se kako momcima Cico nije sjeo, izvlačile su se anegdote iz svlačionice. Nedugo nakon što je podnio ostavku na mjestu trenera, medijima se počelo širiti kako su igrači namjerno pretrpjeli poraz. Priča se, htjeli su se riješiti novog-starog-vječnog trenera. Javna je tajna kako je predsjednik kluba Mirko Barišić najavio Kranjčarov odlazak ukoliko se iz Rijeke vrati s nepovoljnim rezultatom. Sama činjenica kako predsjednik kluba javno istupa sa svojim (negativnim) mišljenjem o treneru tog istog kluba govori dovoljno o ozbiljnosti hrvatskog nogometa. Daje se zaključiti kako je sam Barišićev istup utjecao na igrače i njihovu igru. Više tu nije bilo mjesta razmišljanju o protivniku i nadolazećoj utakmici. Glave su bile pune pitanja hoće li aktualni trener dočekati sljedeći tjedan.

 

A kamo sutra? Dinamom se sada nabacuju kao vrućim krumpirom. Tko će biti dovoljno hrabar preuzeti u svoje ruke to nestašno siroče? Krunoslav Jurčić? Zar i ti sine Brute, ponovno? Šalu na stranu, s nekoliko se imena trenutno špekulira. Privremeno je na klupu zasjeo Željko Sopić, donedavni trener B momčadi maksimirskih modrih. Dolaskom Kranjčara na poziciju trenera Dinama, Sopić je u tandemu s Marijanom Vlakom postao pomoćnim trenerom. Sada se (na kratko) ima priliku dokazati i s prvom momčadi.

 

 

Željko Sopić

 

 

Prvi ispit imao je u Kupu protiv Velog Vrha gdje je slavio s 5:0. U desetom kolu lige s 1:0 svladana je Lokomotiva. Koliko će dugo ostati na toj poziciji ovisi o upravi kluba. Nekoliko se imena spominje po kuloarima, no najizglednijim se nasljednikom Zlatka Kranjčara čini Ivajlo Petev, bugarski nogometni strateg. Hoće li Petev kada (i ako dođe) napraviti reda u modrom taboru, vrijeme će pokazati. Hoće li potrajati duže od ere Cice Kranjčara (ponovno)? Ovim, ali i sličnim pitanjima zabavljat ćemo se u danima koji slijede, a sada se valja okrenuti novoj europskoj utakmici, onoj večeras protiv Juventusa! Bilo kako bilo, jasna je stvar kako će Kranjčarova nasljednika čekati veliki pritisak. Rijeka puše za vratom, tu je uvijek neugodni Hajduk, a sada i preporođeni Osijek. Od Dinama se očekuju titule, a ne osvoji li dvanaestu uzastopnu, novome se treneru crno piše.